ali mene posebno vesele neke stvari u igri, i više od same pobjede na san siru, jer ova pobjeda rezultatski je nebitna i kratkortočno, a pogotvo dugoročno(osim psihološki, naravno), ali neke konkretne stvari kao zadnja linija na 40 metara od svog gola, ofsajd zamke(pa i neuspješne, neka, nema veze, treba steć naviku!), pa kad san vidija da se dva stopera par puta rašire do aut linije a vezni se spušta između njih- trlja san oči, nisan moga virovat(jesi primjetija, palenta?), balun na travi, svi pričaju o predivnom potezu gige vukovića, i treba, ali primjetite kako jozinović s lijeva nije samo stisnija oči i zavrnija napamet već je smisleno odigra povratnu na penal...ukratko, igra s mozgom, bez "hnl nagona", i bez ikakvih strahova i kompleksa.
AKO nastave ovako i još se i poboljšaju, a prostor za pomak je ogroman, meni se čini gotovo neograničen, onda bi stvarno moglo bit uživanje pohodit poljud i ne samo radi familje(jer hajduk nije klub za koji navijaš, hajduk je familja) nego i same igre...
ostat čvrsto na zemlji! nikakve pizdunske euforije!