Ovih 25 min sto gledam se vidi tocno ono sto je simptomaticno za sve hrvatske klubove i za reprezentaciju.

a) Nema igre i ugranosti, samo se ceka da netko iskuburi nesta na individualnu kvalitetu. Kao da je netko samo poslao 11 igraca i rekao 'igrajte'. To je generalno nasa boljka oduvijek. Cak i recimo '98 smo igrali sporo i oslanjali se na 'špananje' i kvaitetu, nikad nije bilo igre. Zato mi uvijek imamo iste sanse, i protiv Njemacke i protiv Letonije. Sve ovisi o danu i inspiraciji.

b) Sporost, sporost, sporost. Jedina stvar koju sigurno nikad necete vidjet kod hrvatskih (ili srpskih, ili bosanskih...) klubova je da netko odigra nesta isprve. Cak i ovi Finci, koji su stvarno nedorastao protivnik, igraju u nekim gustim situacijama 3-4 lopte isprve da se izvuku iz guzve. Jedino nasi klubovi pimplaju u beskonacnost. Nitko ne ocekuje nikakve tika-taka gluposti, ali protiv nas dovoljno da netko ulovi malo brzi tempo i fizicki spremniju igru i odmah je napravio pola posla da ne izgubi. Odmah.