Nekadašnji prvoligaš i drugoligaš na velika se vrata vratio u trećeligaško državno društvo. Pod vodstvom, naime, trenera Miroslava Buljana i proljetos Braslava Ostojića Brođani su cijelim tijekom sezone, praktički, bili na vrhu i to primarno zbog uvjerljivosti na travnjaku, kao posljedica dobro izbalansirane momčadi, tako da su zasluženo počeli vraćati nekadašnje statuse. Iako se čini da ih oni i danas opterećuju u radu...

Jedini, praktički, ozbiljniji konkurent Marsoniji u utrci za prvim mjestom posustao je tek na kraju sezone. Njom mogu biti zadovoljni jer su Ivankovčani najavali potencijal za više o čemu se primarno treba izjasniti klupska logistika. Prošlosezonski trećeligaš, naime, nije imao ambicuju participirati u tome sada proširenom izdanju pa se treba znati je li se što u tome smislu, u međuvremenu, promijenilo!?

Znatno bolja od prijašnjih sezona zahvaljujući tješnjoj suradnji s gradskim prvoligašem odakle je bio usmjeren veći broj mladih igrača te dva trenera. Jesenski Vlado Bilić i proljetni Igor Budiša koji je, međutim, odstupio u završnici prvenstva koju su Osječani s jugoistoka grada (od)igrali bez stručnog vodstva s klupe. Čelnicima stoga predstoji nova runda razgovora u Gradskom vrtu čiji će ishod odrediti daljnju sudbinu “metalaca”.

U odnosu na prethodni igrački kadar, aktualni je bobotski bio dosta izmijenjen, ali je ponovno završio visoko u redoslijedu. Zadovoljavajuće za klub koji nema licencirajućih uvjeta za Treću ligu, ali mu to ne smeta da ima prilično relevantnu regionalnu ulogu. Zadrže li se igrači na okupu, ne bi trebalo strahovati ni u sljedećem ciklusu u kojem, međutim, opet neće biti domaćih igrača.

Novak iz Pakraca ozbiljno je shvatio plasman u viši razred za koji se dobro ekipirao i imao zavidnu ulogu u prvom dijelu prvenstva. Nedostatak ambicije prouzročio je zimski odlazak nekoliko ključnih igrača pa je proljetni nastavak prvenstva bio slabiji od jesenskog, ali je sezona ukupno bila zadovoljavajuća.

Uz Vukovarce se najbolje veže pridjev stabilnosti na sve tri klupske razine. Zato konstantno bilježe dobre rezultate među kojima se ubraja i plasman u 1. kolo Kupa Hrvatske. Dobro posloženi i vođeni završili su prvenstvo u gornjem dijelu redoslijeda koji je sigurno zadovoljavajući jer za više nema resursa.

Dobro organiziran, relativno situiran i posljedično kvalitetno ekipiran Čepin je sigurno sposoban za više od netom postignutog. Zbog neiskorištenih kapaciteta momčadi odstupio je trener Ivica Vučak i nasljedniku Antoniju Šariću ostavio podignuti ljestvicu koju će taj debitant na seniorskoj klupi sam početi dizati tek u sljedećem ciklusu.

Našičani su završili na zadovoljavajućem osmom mjestu koje im je i najviši sezonski doseg. Taj je, naime, prošlosezonski trećeligaš uglavnom tavorio u donjem domu te bio među ugroženijim momčadima kamo su ga dovele oscilacije u igri i posljedično rezultatima. Kada se, naime, činilo da su krenuli uzlaznom putanjom, došao je pad, ali ipak ne i u niži razred što će, vjerojatno, biti i najvažniji rezime sezone.

Za Osječane iz Retfale sezona je doista bila tranzicijska i turbulentna. Na njenom je početku odstupila gotovo kompletna uprava i stručni stožer za kojim se poveo i veći broj igrača. Preostali su logističari uspjeli odgovarajuće ekipirati sastav i uspješno završiti prvenstvo dovodeći proljetos na kormilo Josipa Tomasa. Uz dosta upitnika - kako dalje?

I županjski je ugledni klub većim dijelom sezone boravio u prizemnim tabličnim sferama i među ugroženim momčadima, ali je odličnom završnicom sezone izborio prilično ugodni zaključni plasman. Dobit bi najveća bila izvuku li se pouke iz netom okončanog ciklusa i krene pripadajućim smjerom.

Nakon jesenskog tavorenja pri tabličnom dnu, drugi Brođanin u konkurecniji imao je vrlo dobar nastavak prvenstva pod vodstvom iskusnog trenera Ilije Aračića. Dobitna je kombinacija, dakle, načinjena te ostaje sačuvati ju i logostički poduprijeti kako “željezničari” ne bi više imali tako stresno natjecanje.

Ostanak u ligi kluba iz poplavom uništene Gunje veliki je uspjeh koji se prije godinu dana nije mogao ni naslutiti. Nakon što su odlučili ipak igrati, morali su protivnike dočekivati u susjednim Bošnjacima, i to uz prilično poremećen radni ritam i s kadrom slabijim od prethodnog. S vremenom su pristizali igrači i uspjeli zadržati status vjerujući da je najgore razdoblje sada prošlost.

Jurjevačka sredina u permanetnom usponu na kraju je sezone bila u slobodnom padu i sretna je što je došao kraj da ne bi bilo i gorih posljedica. U sezoni je, inače, ostvaren povijesni klupski doseg plasmanom u 1. kolo Kupa Hrvatske gdje su bili zaustavljeni od Slaven Belupa. Nakon toga je odstupio dugogodišnji trener Antun Labak, a kormilo povjereno Stjepanu Jukiću.

Eksperiment s igračem-trenerom Slobodanom Stranatićem nije se pokazao dobrim i zimus je doveden iskusni strateg Branko Marček. Jelisavčani su potom djelovali nešto bolje, ali nedovoljno za izbjegavanje 14. pozicije. Prve, odnosno zadnje koja je značila proklizavanje u niži razred, ali odustajanje Nedelišća od Treće HNL “istok” zadržalo je Oriovčane u tome okruženju te posljedično Vihor u Regionalnoj ligi. Ohrabrujuće uoči sljedećeg natjecateljskog ciklusa.

Povratnik u regionalne vode promptno se vratio u županijske. Ponajprije zahvaljujući katastrofalnom učinku u drugom dijelu prvenstva u kojem su se brzo prometnuli u jednog od glavnih kandidata za ispadanje ne mogavši se više vratiti na jesenski kolosijek. Tada je to bilo solidno, ali se čini da u Cerniku nisu odgovarajuće posložene kockice jer se (pre)često šeće razred gore ili dolje.

Zadnji prethodno u Trećoj ligi i potom opet “fenjeraš” oslikava naglo propadanje kluba iz Otoka. U proljetnom se dijelu prvenstva pokušalo popraviti jesensku štetu, ali nakon nekoliko pozitivnh ostvarenja i buđenja nade zaostatak je bio prevelik da bi se izbjeglo novo proklizavanje. Ono posljedično donosi novi igrački egzodus pa se ne očekuje skori otočki oporavak.

Strijelci

26 pogodaka - Lišnić (GV); 25 pogodaka - Mišić (MA); 24 pogotka - Nikolić (ČE), Štrkalj (ME); 21 pogodak - Vuka (JA); 19 pogodaka - Trepšić (MA); 17 pogodaka - Andričić (HJ); 16 pogodaka - Pavlović (NA); 14 pogodaka - Spasić (VU), Miličić (BO); 13 pogodaka - Bagić, Varga (ME); 10 pogodaka - Raić-Sudar (BE); 9 pogodaka - K. Knežević (NA); 8 pogodaka - Manojlović (BO), Jirasek (HJ), Bešlić, Meštrović, Lučić (BE), Mijatović (NA); 7 pogodaka - Marković-Mandić (ME), Komljenović, Tomšić (GR), Palić, Ćosić (LIŽ), Kurjaković (MLC); 6 pogodaka - Bilandžić (GV), Stamenić (BO), Dar. Kovačić (HJ), Samardžić (LIŽ), Tomić (VU), Ćosić (VH), Divković (ML)...