Ekipiranost na svim klupskim razinama nametnuo je rezultatski iskorak, od čega u Čepinu ne bježe. Povjerenje vođenja momčadi pružili su debitantu Antoniju Šariću koji je već na početku trenerske karijere pokazao slične kvalitete iz igračkih dana. Nakon startnog poraza u Slavonskom Brodu sljedećih se 14 utakmica nije izgubilo, pri čemu se primilo i najmanje pogodaka u konkurenciji. Nedvojbeno najzrelija sredina za viši status.

Poput prošle sezone, tekuće su Ivankovčani ponovno relevatniji ligaški natjecatelj. Točnije u utrci za prvim mjestom do kojeg prethodno nisu mogli preko Marsonije, a sada je ispred njih Čepin, vjerojatno, klub jačih i većih trenutačnih kapaciteta. Upitno je, zapravo, koliko Ivankovčani imaju želju hijerarhijskog napretka za koji prije godinu i pol nisu iskazali zanimanje? Moguće da ta nedefiniranost bude utjecala na klupsku atmosferu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se postaviti u nastavku prvenstva.

U odnosu na nekoliko prethodnih skromnih sezona, kada su završavali u donjem domu boreći se za ostanak, Brođani su u tekućoj znatno bolji pa nije nemoguće da se umiješaju u borbu za prvaka. Možda ne ove sezone, ali onda sigurno sljedeće kada neće, vjerojatno, za protivnika imati Čepin kojeg su jedini svladali, ali kojem na proljetnom startu dolaze na noge. Izgube li taj derbi, zaostatak će biti, praktički, nenadoknadiv, ali temelji za više, nedvojbeno, postoje.

Iz proljetnog ponirućeg trenda, nakon čega je i status bio doveden u pitanje, Jurjevčani su očito izvukli pouke te su sada ponovno među boljima. Dugo su bili na vrhu tablice, ali se pretpostavljalo da takav ritam neće moći zadržati do kraja koji je, ipak, zadovoljavajući. Pa i nešto iznad toga jer je osiguran miran nastavak prvenstva lišen rezultatskog imperativa posebice jer ih viši saziv ne zanima.

Poput Zrinskog, Jelisavčani su proteklu sezonu završili u prizemnim tabličniom sferama. Točnije na mjestu koje je trebalo biti ispadajuće, ali odustajanje nekih klubova od višeg statusa omogućio je Vihoru zadržavanje aktualnog. Očito riješeni da im utakmice ne budu u grču kakve u nastavku prvenstva sigurno neće biti. Priskrbljena je, naime, solidna bodovna zaliha zahvaljujući konstatno dobrim jesenskim igrama, odnosno može se govoriti o preporodu koji je donio veliko zimsko zadovoljstvo.

Boboćani mijenjaju igrački kadar, ali konstantno borave u gornjem tabličnom domu. Zbog novog redizajna igračkog kadra, start sezone nije bio uvjerljiv, ali kako je prvenstvo odmicalo bivali su sve uspjšniji tako da su polusezonu završili na solidnom šestom mjestu. Zadovoljavajućem u općem klupskom kontekstu kojem problem predstavlja nedostatak vlastitog kadra pa se oslanja na veliki broj igrača sa strane.

S obzirom na to da su novaci u konkureniji, pristigli iz nižeg razreda, u Brodskom Varošu mogu biti zadovoljni ostvarenim u prvom dijelu sezone koji nisu igrali na svom nego igralištu u brodskom Vinogorju. Plasman, međutim, toga Graničara nije iznenađujući jer se u njemu okupio provjereni kadar iz kojeg veći broj ima iskustva u borbama za bodove izand četvrtoligaških. Pitanje je koliko ima ambicije u njemu jer je pad u završnici bio vidljiv.

Našičani sigurno imaju potencijal u neposrednom okruženju za relevatnije sudjelovanje u natjecanju osim, čini se, prigodnog. Nikako, naime, ne mogu iskočiti iz prosječnosti iako, lako moguće, ni ne žele se upuštati u ambicioznije utrke. Takvi su, šaroliki rezultati zbog kojih i nije došlo do jesenske promjene trenera budući da je Arsen Ivančić zamijenio Karla Kanisa zbog njegove spriječenosti drugim obvezama.

Darđani su jesenas dostojno branili ugled baranjskog nogometa kao jedina i najbolje pozicionirana momčad iz te regije. Dojam je da su permanetno igrali u okvirima mogućnosti bez ozbiljnijeg podbačaja, a četiri su poraza stigla nakon što su protivnici zaslužili te pobjede. Na darđanskom je kontu dvije više te je uz pet remija ostvaren plasman koji je, vjerojatno, razlog zadovoljstva te nedvojbeno mirnije zime koju je osigurao višnjevački trener Zvonko Knez.

Nakon vrlo dobrog i učinkovitog prvoga dijela polusezone u nastavku je doživljen značajniji pad, odnosno iz zadnjih pet utakmica osvojen je samo bod. Posjedica je to, izvjesno, slabijeg trenažnog procesa koji gotovo izostaje kako se ciklus bliži kraju. Babogredci su, međutim, živjeli na krilima prvog topnika lige, Željka Madžarevića, koji je zabio čak 17 pogodaka. Kako je momčad ukupno postigla 24, jasno je da će u nastavku sezone efikasnost biti problem jer je taj 19-godišnjim napadač prešao u vinkovačku Cibaliju.

U odnosu na ljetne izvedbe u pripremnom razdoblju i okupljeno solidno igračko društvo, osječke se “grafičare” očekivalo u višim sferama. U borbi za ostanak sigurno ne, a što je posljedica, čini se, neriješenih klupskih odnosa u kojima nije definirana upravljačka struktura iako, dakako, klub nije bez vodstva. U tome se pogubio trener Josip Tomas nakon čijeg odstupanja tri kola nitko, praktički, nije vodio momčad koju je u zadnje dvije runde preuzeo Ante Mandić te s tadašnjim maksimalnim učinkom jesen načinio ljepšom.

Pakračani su nešto dislocirani od konkurencije u kojoj su nastavili proljetnim trendom neuvjerljivosti. Očito da je teško tamo stabilizirati klub u kojem igra solidan igrački kadar, ali pretežito negativnog učinka. Startali su s tri pobjede, ali zatim nanizali šest poraza i pali u prizemne sfere popraviši situaciju u završnici nakon koje, međutim, ne mogu tijekom zime biti spokojni.

Ugledni klub duge tradicije i tekuće sezone ne može se izvući iz borbe za ostanak. Izvjesno je da je to posljedica i tamošnje iznimno nepovoljne gospodarske slike, ali se od Županjaca sigurno ne očekuje konstanta, grčevita borba za ostanak. U kojem bi dobrodošli gostujući uspjesi, ali koji, u pravilu, izostaju, a izostane li potom koji domaći, dno počne već ozbiljno prijetiti. Do sada su se uspješno izvlačili, ali čime u sredini koja voli nogomet sigurno nitko nije sretan.

Kao protekle, i ove su godine Gunjanci dočekivali protivnike na terenu u Bošnjacima. Izostanak vlastitog očito je veliki hendikep jer je teško držati razinu treninga kada se na njih mora odlaziti iz mjesta u kojem, inače, ima znatno prečih stvari od igranja nogometa. Stoga ponovna borba za ostanak nije neočekivana, a nadanja su da će aktualna, poput prethodne, ponovno završiti sretnim epilogom ponajprije jer postoji solidan igrački kadar. Međutim nespreman, pa je puno poraza doživljeno u drugim poluvremenima nakon ravnopravnih prvih. Sadašnje se, pak, mjesto čini ostajućim.

Nakon nekoliko sezona u gornjem domu, Vukovarci su tekuće jeseni drastično pali u redoslijedu. Prilično neočekivano jer je igrački i stručni kadar, mahom, bio neizmijenjen, a s njim si bili ovoljetni sudionici Kupa Hrvatske. Nakon ispadanja iz toga natjecanja, kao da su ugasle sve ambicije pa je status sada prilično upitan. Zimski je, dakle, radikallniji zaokret nužnost.

Poslije ljetošnjeg raskidanja suradnje s gradskim prvoligašem i odlaska, gotovo, kompletne seniorske momčadi, postojala je realna opasnost da aktivnosti na jugoistoku Osijeka prestanu. Dugogodošnji predjednik Boro Ivković nije se time mirio i uspio je dovesti dovoljan broj igrača za natjecanje, ali, izvjesno, ne i kvalitete koja bi se nosila s četvrtoligaškom. Iako je zaključni jesenski uspjeh protiv Bedema probudio nadu, ali je takvih ostvarenja ukupno bilo dva, pa je i logična posljedica čvršćeg zaposjedanja zadnje pozicije. Ispasti, međutim, iz lige znatno je manji problem od onoga koji se nadvio nad opstojnost toga uglednog kluba.