SP 90te u Italiji mi je bilo najjače...

Njemačka sa Matheusom, Klinsmannom, Volerom, Brehmeom...
Argentina sa Maradonom, Cannigom, Pumpidom...
Italija sa Baggiom, Maldinijem, Baresijem, Donadonijem...
Nizozemska s Van Bastenom, Gullitom, Rijkardom, Koemanom...
Brazil s Romariom, Bebetom, Aldairom,Dungom, Raiem, Taferelom...
Španjolska s Butragenom, Mitchelom, Zubizaretom, Baquerom...
Juga s Pančevom, Piksijem, Žutim, Savičevićem, Sušićem...

a jugo-repka osamdesetih? Samoproglaseni "dark horse" turnira '82 i '84... vracali su se samo kao konjine, bez "dark"...

Danci: Elkjaer, Laudrup stariji, Olsen, Lerby, Arnesen... kad su se pojavili, postali su senzacija: do tada ih nigdje nije bilo i odjednom su postali strah i trepet (kao da danas eksplodira recimo Finska)... meni su bili simpaticni, jer su bili sastavljeni od legionara, mislim da nitko nije igrao u domacoj ligi (kako i bi, kad je ona jos bila amaterska)... rasturili su Jugu 5:0 '84 (nitko nikad nas nije prije ni poslije tako razbio), na SP 86 igrali fenomenalno prvi krug, razbili Urugvaj 6:0, Nijemce, Skote... i onda, kad su svi ocekivali da ce daleko stici, paf -katastrofa u obliku Butraguena...

i taj Real osamdesetih je bio odlican: Butragueno, Michel, Hugo Sanchez, Gallego, Buyo na golu, Camacho, Valdano, Martin Vazquez, Santillana... i naravno, rasturanje tog istog Reala od strane Zvezde u Beogradu u reziji Bore Cvetkovica, tko bi to zaboravio...  

     

Evo i mali backflash na drugu YU ligu 80'

Na snazi je još bio zakon po kojem igrači nisu smjeli u inozemstvo prije neke godine (mislim 28.), pa je prva liga bila puna dobrih igrača, a mladi talenti su sreću tražili kaleći se po drugoj ligi sve do 23 - 24. godine.

Tako smo imali sriću gledati velike igrače u Šibeniku tijekom osamdesetih. Za Šibenik je tada branio Slavica, a igrali su Računica, Slaven Bilić, Cukrov (povratnik pred penziju), legendarni Željko Maretić - Bugva koji bi danas sigurno karijeru gradio vani, Pauk (današnji župan i predsjednik kluba)...

Bilo je tu dosta igrača koji su za današnje "klasne prvoligaše" bili carevi baluna, ali vjerojatno nitko od vas nikad nije čuo za njih. Najviše od svih pamtim Gradimira Jovičića Dedu. Ne znam otkud je došao (iz Bosne ili Srbije), ali svi stariji Šibenčani ga dan danas pamte. Takve driblere majke više ne rađaju

Posjeta od 3.000 gledatelja smatrala se "prazan stadion", tek na 6 - 7.000 bi se reklo da je bilo dosta svita na utakmicama, a znalo je biti i do 10.000 ljudi (tada nije bilo sjedala, pa je puno više ljudi moglo stat na stadion)

Šibenik bi uredno bio u previh pet na tablici, ali nikako da uđe u prvu ligu. Dvaput je bio blizu, a najbliže one jedne godine kad je Split umiješao svoje prste...

Kao danas pamtim derbije sa OFK Beogradom, Iskrom iz Bugojna, GOŠK jugom iz Dubrovnika...

Takav nogomet nismo ovdje nikad gledali u prvoj HNL. Tek ove godine, ova ekipa ima neke sličnosti s karizmom "crvenih" iz osamdesetih.

 split,čelik i šibenik one godine bitka za prvu ligu.

u splitu asanović,jozo bogdanović,drugih se nemogu sitit.

kažu da onda hajduk nije da splitu i šibeniku u prvu ligu,pa su namistili čeliku!