markoli je napisao/la:
Gledajte sve se temelji na ponudi i potražnji, ako jedan Messi klubu donese veliku zaradu na temelju sponzora, prodanih dresova i prodanih ulaznica... Onda vjerojatno vrijedi toliko, ali....
Velik problem je što u nogometu ne vrijedi ona da klubovi idu maksimizirat dobit, rijetko koji vlasnik kupuje klub s ciljem da zaradi, većinom se kupuju klubovi kao igračke i sl... Tako da iz tog razloga možda će netko htjeti platiti Messija (ili bilo kojeg drugog igrača) iako će mu to donesti veći trošak nego koristi (što je
suprotno s nekakvom ekonomskom teorijom.. tj. iracionalno je).. Drugi je problem (što se spomenuli) da ti igrači koji su plaćeni ne donose dobit klubu preko prodanih dresova, ulaznica ili da privlače sponzore nego gradovi ili općine imaju jako veliku ulogu u krojenju proračuna (većinom manjih klubova).
Ok mi je da grad ili općina plaća trenere ili financira omladinski pogon ili stadion
Vidi cijeli citat
Mislim da si dao najprecizniju dijagnozu!
Upravo to, nema ekonomske logike, prevladavaju iracionalni razlozi. I dobro, tu se svodi na ono da tko ima novac da si dozvoli takvu igračku nije niša loše, međutim tu se razvija domino efekt, pa onda kule i gradove požele i drugi koji to ne mogu pokriti. I da se vratim malo na ekonomiju, svima nam je jasno na praktički nema zarade, samo gubici (s tim da ne znam za ove nastupe u Europi naših klubova da li tu imaju zaradu? Imaju samo da oni od te zarade moraju vrati sve što su "dobili" od društvenih struktura, mislim da im ne bi ostalo ništa). Pored toga kod nas u RH prvoligaški klubovi (ne samo nogometni) su društveno dobro, a ima i onog našeg "šegačenja", ali sve se ipak svodi u srži da je nogometni klub igračka i to (pre)skupa igračaka koju svi nemjerljivo volimo, a ekonomski gledano je propast.
Ja bi još spomenuo i ulogu UEFE i 15-tak najjačih/najuglednijih/najbogatijih klubova kontinetna, jer su euro-natjecanja tako skrojena da svake godine je razlika između bogatih i siromašnih sve veća. Nešto svijetla dolazi od reprezentacija, s tim da tu recimo mi još koliko toliko dobro prolazimo, za razliku od nekih drugih država koje nemaju baš niti s reprezentacijom nešto a i klubovi im realno ne mogu konkurirat.
Gradovi i javna poduzeća imaju uloge u ovoj priči, ali iluzorno je očekivati da gradovi potpomažu privatne klubove, znači ako grad da i lipu, tog trenutka to postaje "javno-privatno partnerstvo", i još se nadovezuje i tzv.poltička podobnost, odnosno strančarenje, pa stranačka stega i onda dobijemo to da Hajduk ne smije biti prvak i svi šute jer su po nogometnim klubovima prvenstveno stranački a ne klubaški (navijački) ljudi kojima je bitnija stranka nego klub!