1)
Kad igrac nije miran i kad igra u grcu - trosi se fizicki duplo vise nego kad je u glavi stalozen i hladnokrvan - a.k.a. - sindrom ''odrezane noge''.

Toliko o kritikama fizicke spreme nasih reprezentativaca.

2) I ti igraci su samo ljudi - a ne nekakavi naci-polubogovi kao sto bi dala naslutiti goebbelsovska propaganda Ozujskog.

Nasa najmanja nacija na Euru ima javnost koja zahtjeva koliko talijanska, njemacka itd.

To zna neki put biti motivirajuce - neki put kontraproduktivno. Protiv ''velikih'' je motivirajuce - u utakmicama poput jucerasnje - kad treba razbiti dugogodisnju negativnu tradiciju - kontraproduktivno.
 Austrija ili ne-Austrija - mi nismo pobjedili utakmicu otvaranja na velikim prvenstvima od '98  (Meksiko,  Svicarska,  Brazil)!

3) Izvjesno je da ce Njemacka dobiti ovakvu Austriju - za Poljsku nisam siguran pretjerano. Dakle, s Njemackom nam pocinje onaj natjecateljski dio kad se mogu nasi brinuti samo o renomiranijem protivniku - a ne o eventualnoj sramoti protiv ''autsajdera turnira''.

Velicanje i slavljenje velikih poraza - je vrhunski uvod u kronicni gubitnicki mentalitet (Brazil). Slavljenje pobjede - kakva jest da jest - s konstruktivnim kritikama - je put prema uspjehu.

Posto npr. Talijani imaju predigre - onda kad oni dobiju ovakvu tekmu - s ovakvom igrom - onda je to ''odlika velikih momcadi'' - a kad smo mi u pitanju - onda je to sramota skupine igraca bez mozga, muda i volje - e pa ne moze to bas tako!

Od sada - pa do kraja turnira - koliko god on trajao za nas - nema vise utakmica u kojima je Hrvatska favorit, a kamoli izraziti favorit.

Mislim da bi vise trebali uzivati (i u ovoj pobjedi) i u suludoj situaciji da je to za nas - PLUS!