jebes nogomet
Azeri su cudnovata mjesavina Turaka i Iranaca. Turci su po jeziku, kulturnim preferencijama i po tome sto na Eurosongu uvijek daju Turcima 12 bodova, a Iranci su po vjeri (Azeri su sijiti, za razliku od Turaka) i po nekim drugim kulturnim preferencijama. Zapravo su potomci poturcenih, pa poiraniziranih (uopce nisam siguran da ova rijec postoji) potomaka naroda istocnog Kavkaza
U samom Azerbejdzanu zivi nekih 8 milijuna Azera, ali u susjednom Iranu zivi nekih 15, 20, a najfantasticnije procjene idu i do 25 milijuna Azera u pradomovini Hrvata. Cijeli sjeverni Iran je zapravo juzni Azerbejdzan. Stoga nam Azeri dodju ko neki bivsi susjedi, daleki rodjaci, tko ce ga znat s kim je baba Manda tikve sadila i ovce cuvala 257 BC
drzavom vec 45 godina vlada sretna i sposobna obitelj Alijev: caca Hejdar je od pedesetih godina bio sefom azerbejdzanske grane KGB-a, a Breznjev ga je digao na mjesto sefa azerbejdzanske partije 1969.
Gorbacov nije trpio te staromodne provincijske satrape, pa ga je otjerao iz Moskve s optuzbom za korupciju, ali nas heroj Hejdar je uspio sebe prikazati kao zrtvu velikoruskog progona i ciljane namjere prokletih Rusa da zatru slobodni i demokratski Azerbejdzan. Kad se CCCP raspao, Hejdar je preuzeo vlast u Bakuu, stvorio drzavu i bio na vlasti do smrti 2003
onda ga je naslijedio njegov sin Ilham, koji je kao pametan, radisan i ambiciozan momak u ranim danima nezavisnog Azerbejdzana sasvim slucajno preuzeo upravljanje drzavnom firmom za proizvodnju nafte, najveceg azerskog ekonomskog dzokera. Inace je Baku vec 150 godina jedno od onih mjesta na svijetu gdje nafta tece u potocima. Ilhama voli cijeli narod osim par mutikasa, te zelenih i crvenih vragova, pa na izborima dobija po 77, 87 i 85 posto glasova
Ilhan je naftu totalno otvorio svijetu, pa je postao prijatelj mnogih mocnih ljudi, a americki predsjednik s njim doruckuje i tako... stabilni Azerbejdzan je kljucni partner u regijonu i svi ga vole. Zemlja se topi u nafti, a steta je to ne pokazat, pa su organizirali Eurosong, prve Europske igre, a krajnji cilj je Olimpijada. Prioriteti jasni. Nema da nema
ali da se vratimo sportu, evo pocetne postave Nefcija, prvaka iz 1879:
[uredio ian wright - 03. rujna 2015. u 13:33]