dobro, znaci uzeo si neke pare na ustrb napacenog irackog naroda...sramota.

Nisam, kao sto rekoh, ostali su odigrali manje-vise posteno.

ma ja sam ih davno "olesio" za velike pare...vama sam ostavio ostatke ostataka.

ZAGREB - Može li itko normalan zamisliti sljedeći ‘scenarij’: Luka Modrić postiže pobjedonosni pogodak za hrvatsku reprezentaciju u finalu Eura 2008. u Austriji i Švicarskoj, a zatim mora otići u ‘progonstvo’ - recimo u Italiju? Naslov prvaka Europe Eduardo i kolege iz reprezentacije ne mogu proslaviti u Hrvatskoj u strahu da ih netko ne ubije?!

Nažalost, u današnjem je svijetu tako nešto moguće, a upravo to se događa reprezentativcima Iraka i najboljem igraču Azijskog kupa nacija (Nogometnog prvenstva Azije), kapetanu Iraka Younisu Mahmoudu. Mahmoud je u finalu odigranom u Đakarti u finalu protiv Saudijske Arabije postigao pobjedonosni pogodak. Irak je time prvi put postao prvak Azije i ostvario najveći nogometni uspjeh u povijesti. Mahmoudov pobjednički intervju može se, nažalost, ukratko prevesti otprilike ovako:

- Ne želim da se moji dragi Iračani u domovini ljute na mene(!?) No, ne mogu se vratiti u Irak i slaviti s njima jer me netko može ubiti, oteti ili ozlijediti. Jednog od mojih najboljih prijatelja vlasti su uhitile prije godinu dana i otada nitko ne zna gdje je.

Mahmoud je inače od kolega iz reprezentacije tražio da nose crni flor na rukavima dresova jer su nakon polufinalne pobjede nad Južnom Korejom dvije auto-bombe ubile 50 nevinih ljudi. Ubojstva, terorizam, pogibije velikog broja ljudi u nacionalnim vjerskim i sektaškim obračunima iračka su svakodnevica.

Mahmoud je otvoreno izjavio kako je to izravna krivica američke ‘prisutnosti’ u Iraku i izdajničke iračke vlasti:

- Amerikanci moraju otići iz moje zemlje. Nije važno, danas, sutra ili prekosutra - ali moraju otići iz Iraka. Oni su izvršili invaziju na moju zemlju i moraju pod svaku cijenu otići. Mi ih ne želimo.

Velika pobjeda Iračana na prvenstvu odigranom u Indoneziji, Tajlandu, Maleziji i Vijetnamu time je veća jer jako mali broj reprezentativaca živi i igra u Iraku. Većina reprezentativaca igra u klubovima u drugim zemljama ‘srednjeg istoka’. (Mahmoud u Al Gharafi u Kataru). Reprezentacija već 17 godina nije odigrala utakmicu u Iraku, za velika se natjecanja pripremaju u inozemstvu te su se za ovo prvenstvo spremali u Jordanu. 

Zanimljivo je da je iračka Vlada nakon finalne pobjede i očekivanog slavlja na ulicama zabranila vožnju automobilima da se ne ponovi bombaški napad kao onaj nakon polufinala. Mahmoud je to komentirao:

- U prošlom je napadu ubijeno i jedno dijete, ubijeno pred očima majke. No, majka nije plakala - rekla je da je to njena žrtva za nogometnu reprezentaciju i sve iračke ljude. Za nadu u bolje dane. To je, uostalom, jedan od razloga zašto smo u finalu pobijedili možda i jaču momčad.





Nakon toliko "žrtva" trebali bi osvojiti sljedeći sp po toj logici

vrlo lako moguće. Ali tek nakon ovakve izjave nema šta raditi u Iraku, ameri će mu bombardirati kuću, Srbija, Vijetnam, pogotovo Japan, Kina, Njemačka sve otpada, može u Švedsku, Švicarsku ili Hrvatsku, ironično u Americi bi bio najsigurniji dobio bi 'moćna prava manjine'

usput, mec desetljeca je, moguce, na rasporedu u ljeto 2009 na kupu konfederacija u Juznoj Africi. Oboje Irak i USA su se kvalificirali pa treba gledati da se i ovaj susret dogodi. George Bush je vec rekao irackom izborniku i igracima da ako bi pobjedili tu tekmu, iz juzne afrike lete direktno za gvantanamo bej...