Koje su ovo pi.de. Ovaj kreten se još i smije. A vidi Srne i zabrinute face.

ne mogu vjerovat da je niko kovac stao uz ovu trojku.

je li on normalan? stvarno se covjek ne treba cudit vise kako smo popusili na
sp kad ne postoji profesionalno ponasanje unutar nase repke. umjesto da
kapetan poludi on moli da se njih uzme u moskvu i cak da igraju. za poludit.
nogometasi piju, puse, zajebavaju se po najgorim lokalima. uff

sramota, sramotna slika, tako sigurno ne mozemo nista uspjeti. zamislite, prso
je riskirao svoje koljeno ne znam koliko puta, a ovi drugi...nije cudo sto dado ne
zeli vise igrati.

 

@Mile lud si ko šlapa

Ste čitali ovo, legendaran tekst:

Šef, Precjednik, Bole, Srndać, Ola i Krunchie likovi su zamišljene priče koja možda otkriva što se mota(lo) po glavama poznatih sportaša koji jedne večeri to nisu bili. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, događajima i stihovima poznatih hrvatskih i narodnjačkih pjesama je - slučajna.

Nakon napornog treninga, Ola, Srndać i Bole kartali su belu. Iako je znao da je to Mimo zakona, zdravog razuma, Ola nije mogao šutjeti te je zavapio: "Treba mi gutljaj vina!". Srndać i Bole složili su se i počeli okupljati ekipu za izlazak uz glasno izvikivanje netom smišljenog slogana "Malo nas je, al' nas ima".
Prvi kojeg su pozvali bio je Srndaćev cimer Krunchie...
Srndać: Hajde da ludujemo ove noći!
Krunchie: Previše od mene tražiš.
Srndać: Ja pijem godinama i nije mene dušo ubilo vino crveno.
Krunchie: Ne mogu, ne mogu jer je opasno.
Bole i Ola rekli su Srndaću da zaboravi na Krunchieja i da su njih trojica dovoljni za pravi provod na što je Bole dodao Dajte vina, hoću lom. Malo pomalo pao je dogovor da se pobjegne iz ne-Bjelolasice i ode u narodnjački klub Fontanu iako bi im bilo bolje da su pojeli istoimenu čokoladicu. Srndać je zamolio Krunchieja da ih ne cinka Šefu, a pao je i dogovor kako će ih Krunchie uvest natrag u kamp kad se vrate iz kluba; "U ponoć pozvoni" rekao je Good boy Krunchie. Dok je cimer Srndać izlazio iz sobe, Krunchie je u bradu promrmljao, Odlaziš, ja znam da sutra odlaziš i pomislio Ne vjeruje srce pameti.
Prije nego je utonuo u san, Krunchie je čuo svoje suigrače kako uzvikuju Evo noći, evo ludila i Taxi trebamo, brzo dođite. Taman je utonuo u san, kada ga je iz sna trgnuo zvuk mobitel. Tko me zove, tko me zove, tko me zove kroz snove moje, pomislio je Krunchie. Bila je to već poprilično pijana družina koja mu je san razbila pjevajući Ti nisi tu, ti nisi tu, ti si na nekom drugom mjestu. Srndać je upitao Krunchieja što radi, na što mu je ovaj odgovrio: "Sanjam, da te opet gledam kako spavaš...", na što je Srndać replicirao: "Samo jedan život imam i ludo ga bacam". U tom trenutku baterija na Krunchijevom mobitelu se ispraznila, pa je naš otočki junak ponovno uplovio u carstvo snova ne znajući da Jutro donosi kraj.
Dečkima je usfalio njihov prijatelj i povremeni suigrač, pa je Bole sjetno rekao E moj ćale, sad kada te nema, meni fali, meni fali, da mi netko kaže stani. Ola je popravio raspoloženje konstatacijom Mi smo dečki kaj pijemo stojećki, pa su uz Vino na usnama zapjevali Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine.
Krunchija je iz sna prenula noćna mora. Sanjao je da su njegovi prijatelji uhvaćeni i izbačeni iz kampa. Slutio je da će se dogoditi nešto loše i svoje osjećaje poželio je podijeliti sa Srndaćem. Međutim, mobitel se ispraznio, pa je Krunchie pomislio Da te mogu pismom zvati...
Čarobno jutro osvanulo je na ne-Bjelolasici, a naše tri Prikaze komentirale su izlazak. Bole je ustvrdio Umoran sam prijatelji, umoran. Nisu znali da je Šef ranoranioc... Šef je taman ispijao Crnu kavu kada su pred njega iskočili Ola, Bole i Srndać. Razrogačili su oči k'o srna pred farovima, nisu mogli vjerovati da su uhvaćeni. Šef se zaderao, Ala, ala, ala, to ne valja, a Ola je procvilio Ima li nade za nas? Srndać je shvatio da je vrag odnio šalu, i kroz suze rekao Oprosti. Šef nije pao na te jeftine trikove, a Srndaća je u još dublji ponor bacio rečenicom Baš ti lijepo stoje suze, nećeš se vratit u reprezentaciju ni da se spustiš Dolje na koljena. Srndać je nastavio s molbama, "Šefe, Ti mene ne voliš, zar ne znaš da Sve je ona meni?"
"Tko sam ja da ti sudim", reče Šef i odluči se posavjetovati s Precjednikom. Nakon što je čuo što se dogodilo, Precjednik je zagrmio: "Ovo je moja kuća!" To nisu Judi, to su Zviri i beštimje. Šef ih nije htio u svom sastavu, pa je rekao Precjedniku "Maknite ih, pogotovo onog Srndaća, Ja neću da ga vidim.
Ola i Bole počeli su se trijezniti, a uz bolove do glave im je došla i spoznaja da će morati napustiti ne-Bjelolasicu. Obratili su se suigračima riječima Pomagajte drugovi. Molbe igrača Šef nije uslišao, već je rekao da se u prvom sastavu otvara mjesto i za Krunchija. Još u polusnu, Krunchie je čuo Šefove riječi i pomislio Tko to moje ime doziva?
S obzirom da smještaj više nisu imali, Ola, Bole i Srndać odlučili su potražiti Zimmer frei uz pjesmu uvijek dobro raspoloženog Ole: Moj živote bit će bolje, još sam dobre volje, mada nisam najbolje.
Godinu dana kasnije, reprezentacija im je Daleko, daleko. Odlučili su osnovati boy bend "Srndać, Bole i Ola i gemišt pola-pola". Prvi hit bio im je Tri-šest-pet je prošlo dana, bez tebe bolje sam, uzalud me zoveš... Emotivac kakav jest, Srndać se tu i tamo ipak sjetio reprezentacije. Emocije su bile prejake, ponovno je suzu pustio uz riječi Sve mi tvoje nedostaje. Bole nije imao sličnih problema; susreo je Šefa jednom prigodom i samo mu odbrusio Sad te se samo rijetko sjetim.. Olu je povremeno hvalatala Nostalgija, jer Krunchie je ipak bio njegova Simpatija, mogla je to biti Romantika...

  Ovako im i treba pi.ke jedne narodnjake slusat ja bih se radje ubio nego to slusa!
Tesko ce bit bez Srne a za ono dvojicu,Ko da bi igrali?????

e ovo je preludo

ko god da je ovo sastavio SVAKA MU DALA!!!!!!!!!!!!!!!!!