u ovakovim slucajevima se radi o pitanju morala i karaktera igraca-reprezentativca.
Osobno sam jednom prilikom bio na rodjendanu kod jednog reprezentativca Hrvatske. Tekle su pripreme za OI. Mi smo ga nagovarali da popije sa nama bar jednu pivu. Ma kakvi . Nema sansi . Covjek je bio sretan da ga je izbornik pustio kuci na taj dan. Za mene je taj igrac ostao primjer jednog casnog, moralnog i karakternog sportasa. Dok tipovi koji dopustaju sebi oduska u vrijeme kada to nebi trebali raditi su uglavnom bili bahati i mislili su da bez njih ekipa ne moze, te da im nacija mora biti zahvalna do groba, zbog toga sto su tamo negdje zabili gol ili dva.
I Rudicu ce ostati zapisano da je koristio doping (najtrofejniji vaterpolo trener na svijetu); Acimovic je mrtav-pijan ukrao autobus od repke i vozio ga po splitu (u pidjami); drazen petrovic je poginuo jer nije isao sa ekipom; Cvitanovic/Ciro ; Prosinecki / Ciro, itd.