Kako početi priču o SAF-u, na koji način riječima približiti njegovu nogometnu i sportsku veličinu, vjerno prenoseći genezu jedne ideje, kojoj teče 27. godina i kojoj se bliži kraj? Jedne od najuspješnijih nogometnih i sportskih era? Baš nikako. Unaprijed se ispričavam, ovaj tekst bit će samo blijedi pokušaj.
Manchester United oduvijek je bio veliki klub. Svima nam je poznata tragedija i veličina generacija Busbyevih beba. Ali sredinom 80-ih, United je čekao na domaću titulu preko 20 godina. Najveći rival Liverpool razarao je u tom razdoblju engkleskim i svjetskim nogometom. Navijačima Liverpoola nije bilo većih luzera od navijača Manchesterskog Jedinstva. Kako to danas izgleda?
U međuvremenu, slast i lovorike osjetili su i Leeds i Arsenal i Everton i Aston Villa i Derby County i Nottingham Forest, pa čak je i Cityevim navijačima sjećanje na titulu bilo svježije nego Unitedovim.
Ako vam kažem da je Unitedu trebalo netko ili nešto da ih pokrene na staze stare slave, nisam otkrio ništa senzacionalno. Gdje to tražiti?
Bio je nedaleko od njih, na istom Otoku jedan Škot. Crveenog lica, oštrog karaktera a osim nogometa velika strast su mu bili konji i whiskeyi. Ali ovo nije bio običan Škot.
To je bio Škot koji se usudio s jednim Aberdeenom čak 3 puta "ukrasti" kantu Celticu i Rangersima. Ne samo to, jedne magične večeri u Gotteborgu srušio je Real Madrid i dao Aberdeenu europski značaj- taj simpatični klub uzeo je strahovito cijenjeni trofej. Nije bilo sumnje, mastermind iza toga posebna je priča.
Aberdeen je u cijeloj povijesti osvojio kup/prvenstvo 4 puta bez Alexa Fergusona. S njim? 7.
Kao da to nije dovoljno velika priča za sebe slijedi ono što će zauvijek zlatnim slovima biti upisano u sve almanahe svjetskog nogometa.
Ali put do vrha nije bio lagan, nikako. Na prvi trofej u vidu Liga kupa čekali su 4, a do naslova čak (za ove pojmove) 6 godina. Koliko li su tada smiješno zvučale izjave kako ne ide nikud dok ne prestigne Liverpool po broju titula (18)?
Treba tu još neke pohvaliti. koliko bi dugo uprava dinama ili Hajduka čekala 6 godina na trofej? Koliko bi dugo uprava Osijeka ili Zadra čekali da neke stvari "legnu" na svoje mjesto i počnu se ubirati plodovi rada? Koliko bi njih eru svog kluba dali čovjeku koji ima viziju ali im ništa ne može obećati ovdje i sada? Znate i sami odgovor.
A koji su to plodovi?
13 naslova prvaka Engleske. Sve je preživio. Preživio je i blackburn boom sa Shearerom, preživio je Arsena Wengera i sve njegove verzije Arsenala. Preživio je Abramoviča i Mourinha. preživio je i Citijeve šeike.
Preživio je i Liverpoolovu novu mladost pod Rafom Benitezom. Sve ih je preživio i srušio. Za nogometnu besmrtnost. Vratite se par redova gore..Kako vam sada zvuči izjava o utrci s Liverpoolovim titulama? Postoji li netko dovoljno drzak, hrabar, konstantan i lucidan da to ostvari? Postoji, SAF.
Od mojeg rođenja, Manchester United niti jednom, ali baš niti jednom nije bio plasiran ispod 3. pozicije u ligi. U Premiershipu.
2 titule prvaka europe- Čarobni preokret u sudačkoj nadoknadi od koje se Bavarci ni danas nisu psihički oporavili. Strijelci? Jokeri s klupe, Sherringham i Solskjaer. 2008. je Abramoviču slomio srce kada je svojim prostrijelnim pogledom natjerao Terrya da se oklizne u ključnom trenutku i nakon penala donese novu ušatu kantu doma.
2009. i 2011. naletio je na najbolju ekipu ove ere. Manchester je i tada bio najbolja momčad Europe. barca je bila najbolja momčad univerzuma, nažalost.
Njegov komentar na europske dosege? Vrlo skroman, kaže kako su morali i mogli osvojiti više. Vjerojatno je i u pravu. Koliko bi trenera imalo cojones da na taj način rezoniraju ovakvu karijeru?
Superkupove svih vrsta, oba inozemna kupa kojima ni ne pamtimo broja svjedoče o njegovoj kvaliteti broj 1- glad!
Lani kada je City na onako stravično uzbudljiv način uzeo titulu, pratio sam njegovu rekaciju dok je u Sunderlandu čekao potvrdu nogo naslova koja nije stigla. Kada je Aguero zabio, SAF je izgledao kao beba. Tužan, razočaran, povrijeđen.
Slomljen? nikako, već je sve napravio da im ove sezone uzme mjeru.
Koliko još trenera znate takvog kalibra i s toliko trofeja a da se jednako iskreno raduju i golovima u četvrtfinalu Lige prvaka kao i golovima Burnleyu u FA kupu?
Hod, žvakača, crveno lice, tu i tamo eksplozija sreće ili bijesa na sudačjku odluku- to ostaje trademark za sva vremena. Kada mu budu dizali kip u blizini Old trafforda- trebali bi napraviti mobilnu čeljust koja žvače a nv generacije Unitedovih navijača ubacuju Hubba Bubbe kao u fontanu moleći se za pobjedu u nadolazećem susretu.
SAF može biti jako nezgodan tip za zakačiti se. Pitajte to Clattenburga, Mikea Deana, Rafu Beniteza ili čak i neke njegove igrače. Pitajte Beckhama koliko puta se dan danas trzne kada mu bolja polovica u elitnom pariškom kućanstvu krene oblačiti štikle s visokim potpeticama? Da, Ferguson i tamo živi.
Upravo ova epizoda s Beckhamom najbolje daje do znanja njegovu politiku i jedinu istinsku vodilju misao- mijenjali su se i golmani i igrači i sustavi i varijacije u igri, ali glad i - strahopoštovanje- ne , to nikada. nitko nije bio veći od kluba. Onoga trenutka kada su tu granicu prešle najveće zvijezde tima- bile su svijesne da ime je to kraj avanture među Crvenim vragovima.
Veći od kluba (ili SAF-a) nisu bili ni Beckham, ni Stam, ni Cole, ni Van Nistelrooy.
Kada je golobradi Ryan Giggs upitao može li dobiti klupski auto na korištenje, SAF-ov odgovor mu je bio nešto slično- tko si ti? Ne bih ti dao da voziš ni klupski bicikl. Giggsu!
United je jedini veliki klub na svijetu u kojem se može dogoditi da Rooney, Scholes ili Cantona počnu utakmicu s klupe. Da se to dogodi u Real Madridu, novine bi vrištale o sukobima i smjenama. A ovdje? Normalan dan u uredu.
Ako netko drugi može pomoći više, ako nisi dovoljno strastven ili ako si ičime narušio njegov kredibilitet- ideš na klupu ili tribinu, kako god se zvao.
Ekipe koje je stvorio? Od one slavne S Nevillima, Giggsom, Beckhamom, Scholesom koji su ga doveli do Treblea? Pa do svake sljedeće koju je uspješno izbalansiraio, gledajući potrebe i uvijek tjerajući ih do maksimuma. 27 godina. Sjećate li se ijedne utakmice u tih 27 godina gdje je United izgledao kao da nije više gladan pobjede?
Njima je priključivao Colea, Yorkea, Cantonu, Solskjaera, Van Persie. Uvijek planski, sa ciljem- nikada kao pijani milijarder. Jer- harmonija svlačionice je uvijek u prvom planu, a one je boss. Nitko drugi.
Iznova i iznova nove generacije šampiona, brzog i uzbudljivog nogometa. Dinastija. Ne jedna, nego njih 4 ili 5, sa samo sporadičnim pauzama. Neshvatljivo.
Pojačanja?
3 stožerna igrača- Cantonu, Roya Keanea i Scheichela je doveo za nekakvih 5,5 milijuna funti. Promašaji? Na prste jedne ruke. Činilo se da je dao previše za Ronalda. Onoga trenutka kada je ocijenio da je dao sve što je mogao ovom klubu, prodao ga je. Za najviše love ikada.
Govorili su da je previše dao za Rooneya, još jednog razvikanog klinca, balavca. Kakav je on danas igrač i koliko vrijedi?
Možda o njegovoj veličini najbolje govore riječi njegovog najvećeg rivala, Arsenea Wengera: "Sveukupno, nitko nije uspješniji od njega. Treba se diviti takvoj stalnoj motiviranosti na takvom nivou, nošenju sa stresom i svim ostalim sastojcima modernog nogometa."
Od mene samo- kapa do poda.
Za kraj, njegov nasljednik?
Najpije pogledajmo kakvu je momčad iza sebe ostavio. Aktualne prvake Engleske, s Kagawom, Rooneyem, Carrickom, Nanijem, van Persijem..Hm, miriše na jednu riječ, ne mogu se sjetiti..Ah da, potencijal u akciji- kontinuitet. To je SAF-ova ostavština.
Moyes ili Moruinho?
S obzirom da Moyes ima kudikamo veću naviku zadržavanja na istoj adresi i s obzirom na to da vjerujem da može kroz drži period držati motivaciju i koheziju na nivou, tipujem na njega. Mourinho mi ne izgleda kao netko tko će dugo sjediti na istoj stolici, a United je dobio najveću živuću potvrdu kvalitetnog kontinuiteta- najslavniju eru svojeg kluba.
Ali tko god bio izabran, imat će - koliko god ekipa bila na vrhuncu- izrazito nezahvalan posao. Najteže je skinuti navijačke naočale, tako da će se još godinama ocijenjivati trenere ovog kluba kroz prizmu onoga što je radio Sir Alex Ferguson. Nije fer?
Slažem se, ali to je cijena kada nasljeduješ jednoga od najvećih. Nogomet je predivna stvar, tako i kod ovakvih ostavki- ovo je kraj prekrasne priče, ali je zato početak jedne još ljepše legende.
O čovjeku koji je: Manchester United.