Toliko priča, najava i svih tih očekivanja od ove utakmice nije bilo zalud. Užitak, ljepotica, utakmica kakva se rijetko viđa. Vidjeti Harta kako panično ispucava loptu u pojedinim momentima kao da ga proganja sam Messi, Pedro i Villa iz najboljih dana, nervoza Mancinija i parkiranje busa u završnici utakmice, kišom okupana lica (da ne upotrijebim kakav adekvatnijniji opis) preplaćenih zvijezda dok nasuprot njih slave igrači daleko manjih sedmičnih plata - za antologije.
Klasični David protiv Golijata, to šta je sve uradio Martinez ovih godina tek je sada dobio potvrdu pred bjelosvjetskim auditorijem, šlag s višnjom na vrhu torte. Podario je Whelanu konačno titulu na Wembleyu koju je godinama sanjao i na kraju dosanjao, a ovaj ga sad mirne duše može pustiti da preuzme neki klub iz same kreme svjetskog fudbala, jer je Roberto bez sumnje zreo za to.
Biće vremena da se Robertu Martinezu pišu epopeje sutra, ali da napišem koju o utakmici, jer ova pobjeda definitivno nije bila pobjeda na sreću kako je također istakao Martinez. Dakle, standardna 4-2-3-1 Mancinija na standardnih 3-4-3 Martineza. Ako je pritom podrazumijevano da je Martinez doslovno morao skrpit ekipu usljed sijaseta povreda zadnjih sedmica. Iz istog razloga je bila nepojmljiva rotacija zadnje 4 utakmice, kakvih muka Mancini ni izbliza nije imao. Komotno je mijenjao po 8-9 igrača od utakmice do utakmice. Svu tu fizičku istrošenost su nadoknadili silnom motiviranošću koju je utkao u njih Martinez.
Lepršava utakmica Wigana. Pogotovo, taktički vrhunski postavljeno u prvom poluvremenu, vjerovatno kako je sam Martinez planirao. Mnogo ovih igrača nije na tehničkom nivou ponajboljih igrača Cityja ali ovakvu sposobnost da stvore prostor nema nijedna ekipa u Premiershipu. Visoki krilni bekovi u posjedu, konkretno Espinoza u ovoj utakmici koji je usput budi rečeno - zamjena Beausejouru, a koji toliko rašire protivnika da skoro u svakom trenutku imaju otvorenu opciju za zadržavanje posjeda uz minimalnu kretnju saigrača. Sa dva vrhunska tehničara u liku Maloneya i McManamana na krilnim pozicijama i Koneom, fizički izuzetno dominantnim napadačem, sa kojim se jedan Kompany muku mučio u sidraškim duelima kad mu pickup loptu ostavljaju saigrači. Naravno, tu je i prirodna formacijska prednost ka težnji odigravanju trokuta al ipak, da nadigraš u posjedu ekipu sa desetak puta većom vrijednosti i budžetom, ovakvog Cityja, rijetko se koja ekipa može pohvalit.
Dok je Wigan imao svježinu, savršeno efikasna je bila taktika zadržavanja Tourea i Barryja u nakani da odcijepe ostatak ekipe, Nastasić i donekle Kompany su imali problema sa prenošenjem lopte zbog odlične pozicione igre Konea i Maloneya. Wigan je imao zašta trčati za njima s obzirom na prostor koji se po prirodi dijagonalama mogao koristit između centralnih i krilnih bekova Wigana. City je skoro sve (polu)šanse u prvom poluvremenu stvorio na taj način. Ipak, kad se počeo osjećati umor prednje trojke od 35. minute i počela padat kompaktnost Wigana, City je imao slobodnu sredinu kao i dobar dio drugog poluvremena al nisu iskoristili tu prednost. McManaman je na drugoj strani bio vrlo visoko na Clichyju zbog svojih tehničkih predispozicija, nerijetko zakovano na crti što je bila dvostruka oštrica ali ako ništa, ni Clichy se nije mnogo vidio u napadačkom overlappingu. A da ne govorim koliko su mu se tresle gaće kad god je ovaj bio u posjedu lopte... kako ih je samo valjao momčina iznova i iznova, sa 10 driblinga statistički je skoro tri put nadjačao ijednog igrača na terenu. Izuzetan talenat, obje noge i vanserijski - onaj efikasni dribling. 2-1 za Wigan u čistim šansama u prvom poluvremenu.
U drugo poluvrijeme City je ušao sa jakim pritiskom. Već nekoliko utakmica u Premiershipu kod Wigana do izražaja dolazi taj problem fizičkog premora, što za posljedicu, pogotovo u ovakvom nastojanju Martineza za posjedom, neminovno vodi to tehničkih grešaka na sredi ili u zadnjoj liniji. Međutim, i dalje su imali koncentrisano pozicioniranje i dok je bila povučena linija odbrane. Ulaskom Milnera umjesto Nasrija, Mancini je pokušao tražit širinu sa pravim krilom i iskoristit umor Espinoze pri čemu je i Zabalata samo mogao profitirat a što smo vidjeli u nekoliko situacija u praksi. Drugom izmjenom Tevez - Rodwell pokušao Yayinu fizičku prisutnost prebaciti naprijed. Međutim, Mancini se nije naročito proslavio, igrači Wigana sa odličnom disciplinom u odbrani - i u napadu su stvarali bolje prilike - treći put preko McManamana i još jedna ronaldovska prečka Maloneya.
Martinez je osvježio sredinu Watsonom ali utakmicu je okrenuo potpuno zasluženi crveni Zabalete poslije neoprezne greške u sredini terena. Treba li opet govorit nad kim je napravljen prekršaj. Milner se vratio na beka, a City u totalnu defanzivu. Wigan je stabilizovao igru prelaskom u formaciju sa 4 igrača u zadnjoj liniji da se stvori višak u sredini jer Martinez prosto nije želio stati. Jednostavno ima takvu filozofiju fudbala. I kažu sreća prati hrabre - Watson mu odužio na najbolji način.
Sa izranjavanom ekipom u svakom mogućem smislu, ekipom neuporedivo manje vrijednosti uspio je nadigrat daleko većeg protivnika u skoro svakom elementu igre u kojem je objektivno mogao. Do samog kraja, sa samo 2 primljena gola u FA kupu! I opet neće imati vremena za odmor, nova bitka ga očekuje već u utorak. Al jedno je sigurno, ovaj nivo je odavno prekucao.
C/P
