Sjecam se tamo neke 1984, na Sjeveru nas tridesetak, igra Dinamo i Iskra iz Bugojna, navijamo, pa onda na gostovanje protiv Rada, pa onda kod kuce protiv OFK Beograda, opet navijanje po kisi, nas tridesetak, tu je i pokojni Buba, onda selimo na Istok stajanje da budemo blizi, Sjever je uzasno daleko a nas malo, Dinamo igra zestoko, cekamo iz vojske Mlinarica, zivimo za utakmice, ja sam Licanin, idem u Zagreb u skolu, u kuci u Lici sam preko svete slike Majke bozje stavio u okvir sliku Velimira Zajeca, no, zbog Dinama vise ni ne odlazim preko vikenda kuci, kad nemam novaca za put, onda cekam pored tranzistora, na Tusnjuu Sloboda -Dinamo 0:5, kakva ljepa vecer, pa ta devedeseta, pa u rat, nazalost, nema vise Dinama, nema ga vec dugo, ostala je samo uspomena, potpuno sam ravnodusan, Dinamo nam je bio sve, nazalost nema vise ni pravih navijaca, sve su to uglavnom iskompleksirani tipovi, sta gledaju utakmicu okrenute guzice. Nazalost sve je to cisti novac, mazohizam, ja sam nekad sanjao da cu igrat u Lokomotivi iz Zagreba danas svaki antitalenat moze igrat u svetom plavom dresu, sve je propalo. Slicno kao i u Hajduku, isto nasem svetom klubu, sjecam se Sliskovica, nema ga nigdje, dum i lopta nam je u mrezi, strasno, bijedno je da danas Hajdukovi navijaci ne mogu doci u Zagreb, da ih se bode nozevima, bijedno je da se to radi Partizanovcima ili Zvezdasima, bilo kome, nema tu vise vitestva, pameti, sve je to bolest, novac ili jadni nacionalizam, frustracija, mrznja, ne***ca. Sto reci o ovih ***setak idiota, to je cisti Afganistan, pa taj Mamic, pa ti polutalenti, pa taj Kranjcar sta ima pekmez oko usta, nisu toliki problem kile, problem je u srcu i i Mlinka je ponekad bio debeo i okrugal, ali je bio zvijer, nitko ga nikad nije mogao zaustavit, protiv Partizana igrao je sa slomljenom nosom, sa maskom, rusio je sve pred sobom. Moj prijedlog, preorat Maksimir i posadit kukuruz, eventualno krompir a moze i zelje.