Izvještaj sa kup utakmice Široki Brijeg - ČELIK. Preko 200 "Robijaša" u kopu, navijanje zadovoljavajuće, opet frka s murijom i osiguranjem. Može se reći uzbudljivo gostovanje...
Utakmica „desetljeca“ kako su je neki nazivali, posljednjih godina svake sezone imamo istu ali nikada da se završi na naše zadovoljstvo ali sta je tu je idemo dalje. U Široki se krenulo organizovanim busem i jednim kombijem (ekipa sa Istoka) dosta dobra i podmladjena ekipa .Uz standardnu zajebanciju krece se put Širokog.Već u Mostaru dolazi do kamenjanja busa od istih onih ljudi koji se drže nekih navijačkih kodeksa, nekih svakakvih «mentaliteta ultra», pisanja bajki po internetu, al su u sustini veze oni nemaju sa navijačkim životom.
Na stadion kasnimo radi zadrzavanja od strane policije i ulazimo na stadion oko 20-te minute gdje nastaje ludnica, navijanje odlično, brojnost zadovoljavajuća, najbolje izdanje Robije u Širokom. Iznenađujuće dobro su se čule naše pjesme «I dok spavam tebe sanjam» te «Samo tebe volimooo» koje je «istok» furao u svom repertoaru a ostali naravno prihvatili. Fakat je u većem dijelu utakmice grmilo, iako to nismo očekivali s obzirom na umor, i smaranje od strane murije. Ekipa sa istoka je htjeli to neki priznat ili ne «digla» navijanje. Isto tako je bitno reći da ni u jednom trenutku nisu pjevane nacionalističke pjesme tipa «gazi ***» i sl. Naravno bilo je pojedinačnog provociranja domaćih simpatizera koji su liječili svoje komplekse, al šta ćeš, seljak ostaje seljak. Po završetku utakmice dolazi do ulijetanja naših u stadion i odmah zatim intervencija policije, koja nas je udarala čime je stigla bez obzira što nisi pravio belaj. Čak su udarali momka koji je povračao nakon što je murija bacila suzavac, i onako povračajući je dobio sprej u lice a nakon toga i udarce od stoke u uniformi. Na izlazu sa stadiona jedan naš pada (srčani bolesnik vjerovatno) gdje ga odvodimo u hitnu nakon čega mu je ukazana pomoć i hvala Bogu sve se dobro završilo u vezi s njim. U cimanju sa policijom, jedan pripadnik MUP-a je ostao i bez „pendreka“ pa su nam još i zaprijetili da Zenice nećemo vidjeti dok ne vratimo istu. Policija je nad nama isprobavala razno razna sredstva, počevši od elektricnih-šok pištolja, palija, sprejeva .....kao neka vježba j**ote. Al tako je to kad dolazi Robija iz Zenice, svi hoće da se dokažu. Škripari kao i uvijek do sada, jadni, nekakve parole bez ikakvog smisla, upućene nama kao da nas osramote, ali isti ti «škripari» se nisu pojavili u prvom susretu pošto je bio „radni dan „ razlog za hronično izazivanje smijeha, i onda ti isti jadovi dižu neke parole u vezi baklji, a mi kad smo palili baklje oni nisu znali sta znači «biti navijač» i šta je «gostovanje». Koliko su nam bili interesantni govori činjenica da uopšte ni u jednom trenutku nismo razmišljali da im se obratimo putem parole, bilo to u Zenici ili u njihovom gradiću. Poslije utakmice se skupljaju na njihovoj polovini gdje je bio kordon policije, ako ga možemo tako nazvati, mada mi koji smo uspjeli odmah izaći van stadiona (odvodeći momka u hitnu) smo vidjeli da i nije bilo toliko specijalaca koliko inače bude na svim stadionima. Počeli su pričat o probijanju nekog kordona, samo njima znanom, dok smo mi s druge strane sve to posmatrali i smijali se. Par kamenja je poletilo preko tribine ali ništa strašno, ono smiješ se i gledaš kako stoje. Sve u svemu, šega kad ih gledaš.
Nakon što je murija očistila put krenuli smo u koloni na put ka našem gradu. «Mentaliteti ultra» i te neki furke koje kao kuže pojedine grupe, su nam po povratku opet zakamenjali bus, hrabro nema šta, iz nekih suma ili pustinja (ko hercegovina). Bus je i drugi put razbijen, ali srećom niko nije teže ozlijeđen. U Zenicu stižemo u ranim jutarnjim satima, nakon napornog puta s obzirom na okolnosti.... ( Citava se Hercegovina digne kad dolazimo ) :):)