AKO JE vjerovati argentinskim medijima, istim onima koji su Luki Modriću za izvedbu u Baselu dali četvorku, saga o napadaču Boce Juniorsa vrlo je blizu kraju. Daniel Biloš je, bruje mediji, napokon shvatio da ga je izbornik Pekerman zauvijek prekrižio, a budući da je početak Svjetskog prvenstva sve bliži, čovjek se (napokon) odlučio za "kockasti dres".
Posve očekivano, Velike Hrvatine (tm) odmah su graknuli "E sad više ne može!", te savjetuju Cicu da ga ubaci u igru u jednoj utakmici i više nikad, te ga tako "kazni" jer je, po njihovom mišljenju, predugo razmišljao. No, nižepotpisani će floskule o "svetom hrvatskom dresu" prepustiti Velikim Hrvatima (tm), koji iz razloga poznatih samo njima smatraju da će Biloš zbog činjenice da je Argentinac biti manje motiviran, odnosno da ga treba odbiti jer ne dijeli njihove ideje o "svetosti" hrvatskog dresa.
Uzmimo u obzir činjenice: Biloš je, što je posve razumljivo, želio igrati za reprezentaciju Argentine. Tko mu to može zamjeriti? Čovjek je tamo rođen, tamo živi cijeli život, njegove veze s Hrvatskom svode se na priče bake Rose. Da, jednom je odbio Hrvatsku, upravo zbog činjenice da je još postojala mogućnost da ga Pekerman povede u Njemačku. I sada želi igrati za Hrvatsku, jer je san svakog nogometaša igrati na SP-u.
I Hrvatska bi se sad, zbog ideja koje s nogometom nemaju ama baš nikakve veze, trebala odreći usluga vrsnog centarfora, koji po stilu igre najviše podsjeća na našeg najboljeg napadača Dadu Pršu (prodoran, snažan, dobar u skoku). Je li ikom od Velikih Hrvata (tm) palo napamet kako će Hrvatska proći u Njemačkoj ako se, ne daj bože, ozlijedi Dado Pršo? Treba li sada kažnjavati Biloša jer nije ispunio očekivanja Velikih Hrvata (tm) i obliven suzama radosnicama pao na koljena kad mu je prišao Vlatko Marković s idejom igranja za Hrvatsku?
S druge strane, oni koji tvrde da Bilošu treba zagarantirati mjesto u početnoj jedanaestorici Hrvatske ispadaju još smješniji, da ne upotrijebimo neku težu riječ. Po kojoj logici bi novopridošlica trebao imati takvu privilegiju u momčadi koja je bez poraza odradila kvalifikacije i svladala jednu Argentinu? Pa nije Hrvatska neka trećerazredna momčad čiji napadači ne znaju svoj posao - Dado Pršo je uvjerljivo najveća zvijezda aktualnih prvaka Škotske, Ivan Klasnić u Werderu zabija praktički kad poželi, a Ivica Olić požrtvovnošću i borbenošću oduševljava navijače moskovskog CSKA.
S Bilošem treba postupiti baš kao i sa svakim drugim potencijalnim "A" reprezentativcem. Treba mu dati priliku, dvije i vidjeti kakvim će se pokazati. Pokaže li se boljim od naših dosadašnjih napadačkih rješenja (Pršo, Klasnić, Olić, pa čak i Balaban), nema nikakve sumnje da mu je mjesto u početnoj jedanaestorici odnosno na klupi. Ne dokaže li se, treba mu zahvaliti i to je to.
A da će Biloš biti itekako motiviran u "kockastom" dresu, nema nikakve sumnje. Ako i zanemarimo činjenicu da svaki nogometaš na svijetu želi igrati na najvećoj svjetskoj smotri nogometa, napadač Boce će itekako željeti dokazati Pekermanu da je pogriješio kad ga je odbio. Ukoliko pri tome zabije par golova za Hrvatsku na SP-u, tko će biti sretniji od nas?
Upravo zato Velike Hrvate (tm) netko treba podsjetiti da se nogomet igra za golove. Ukoliko postoji igrač koji je voljan igrati za Hrvatsku, te ako se pokaže boljim od naših aktualnih napadača (što neće biti lako), treba mu pružiti priliku da se dokaže. Sve ostalo su gluposti zadojenih virusom nacionalističke netrpeljivosti usmjerene prema svima onima čijom krvi ne struji dovoljan broj "čistih" zrnaca. |