Društvo, evo moja, lična analiza nastavka Bundeslige, objavljena na portalu tacno.net
* * *
Bundesliga – zagrijavanje
Najgledanije i najizjednačenije klupsko fudbalsko takmičenje,
njemačka Bundesliga, ulazi u svoje proljetno izdanje. Dani predaha su
iza nas, osamnaest bundesligaških timova ulaze u drugu fazu sa dosta
novih momenata. Predstoji nam sedamnaest vikenda koje će donijeti
odgovore na sva pitanja.
Borba za prvaka i Evropu
Borba za trofej prvaka po nekima je već odlučena. Crno-žuti tim
Jurgena Kloppa izgubio je samo osam bodova u prvom djelu, te na način na
koji to niko nije očekivao i niko ranije nije u Njemačkoj napravio,
uzeo naslov jesenjeg prvaka. Borussia Dortmund (1.) već
sad ima prednost koja joj garantira mir. Iznimno talentirani Klopp je u
tri dortmundske godine uspio selektirati mlad i izuzetno potentan tim,
koji igra drugačiji fudbal od ostatka društva u Bundesligi. Sve što je
zamislio u jesen je realizirao, te bi se trebao desiti ogroman pad da
Borussia ne dođe do svog sedmog naslova. Kostur tima koji čine
Weidenfeller (sasvim solidan golman za njemačke prilike), najbolji
stoperski tandem u ligi (Subotić – Hummels), dvojac organizatora igre po
Barceloninim standardima (Sahin – Kaghawa), te realizator Barrios,
okruženi velikim brojem mladih i već afirmisanih igrača, vrijede titule.
Drugoplasirani Mainz (2.) svojim igrama bio je i
veće iznenađenje od lidera. Bivši tim sadašnjeg trenera Borussie realno
očekuje pad, ali opet plasman koji će biti slavljen i dugo pamćen. Istih
deset bodaova kao i Mainz, za Dortmundom zaostaje Bayer 04 (3.).
Talenat koji ima tim iz Leverkusena opravdava mjesto na tabeli. Jupp
Heynckes nikad nije bio od velikih riječi, ali su mu djela obično bila
takva. Ako ga zaobiđu povrede, te nađe adekvatnu zamjenu za
prošlosezonskog Kroosa, realno bi morao apotekare dovući do mjesta koje
vodi u Ligu prvaka. Za Hannover (4.) vrijedi isto što i
za Mainz, a krug ekipa koje bi se eventualno mogle uključiti u borbu za
naslov prvaka i koje će vjerovatno uzeti prva tri mjesta na kraju
zaokružuje Bayern Munchen (5.). Najbolji njemački tim
teško je prebrodio činjenicu da je u završnici Svjetskog prvenstva u JAR
imao dvije trećine ekipe. Iscrpljeni bavarci lako su gubili bodove i
već dobijene utakmice. Lista povreda bila je rekordno duga i sačinjavala
je glavne nositelje igre (Robben, Ribery, Olić, Klose, ...). Van Gaal
je uz dosta problema, čak i svađa sa upravom, uspio nekako dovući brod
do pete pozicije. Sa oporavljenim sastavom, ustoličenom novom jedinicom
(Kraft), pojačenjem (Luis Gustavo), potjeranim Demichelisom, Bayernu bi
trebalo čudo za titulu, ali ne bi smio imati većih problema da uzme
drugu poziciju. Sam oporavljen Arjen Robben garantuje mnogo.
Freiburg (6.) i Eintracht (7.)
imali su polusezonu iz snova. Ne sjećamo ih se ovako visoko. Vječito
ugroženog statusa u Bundesligi, moći će odigrati proljetni dio mirno i
bez stresa koja su im obično donosila zadnja kola. Hoffenheim
(8.) imao je najburniju pauzu. Jedan od najboljih igrača Luis Gustavo,
otišao je u Bayern, a taj potez uprave nikako nije mogao prihvatiti
dugogodišnji trener Ralf Ragnick. Njega je zamjenio manje poznati Marco
Pezzaiuoli koji je do sada karijeru gradio kroz mlade njemačke
selekcije. Gigant sa sela, kako vole nazivati Hoffenheim, očekuje
interesantan nastavak sezone.
Hamburg (9.) predvodi niz velikih timova koji su
jako podbacili u prvom djelu. Problemi sa povredama, te nekoliko taško
razumljivih odluka novog trenera Armina Veha dovele su vrlo jaki HSV tek
u sredinu tabele. Igrački kadar kojim raspolaže ovaj kultni tim
garantuje uzlet u narednom periodu, te vjerovatan plasman iznad pete
pozicije. Schalke 04 (10.) je posebna priča. Od
viceprvaka iz prošle sezone, Felix Magath napravio je tim koji je dugo
bio u zoni ispadanja. Previše igračkih promjena, neobično burna
svlačionica, te nedostatak pravog kreatora igre učinili su svoje. Magath
zna svoj posao, te će proljeće biti njihovo, a prezentacije plavih
takve da odlični golman Manuel Neuer neće uvjek morati biti najbolji
igrač utakmice.
Nurnberg (11.) i Kaiserslautern
(12.) su na svojim realnim pozijama, te se ne bih iznenadio kad bi na
kraju bili tu. Tradicionalni klubovi Bundeslige dugo očekuju povratak na
zelene grane, tako da bi ova sezona mogla biti dobra osnova za dalji
napredak. Objektivno danas ne vrijede mnogo više, ali potencijal ovih
timova, bi mogao u narednim sezonama donijeti mnogo. Wolfsburg
(13.) je izgubio igrački najviše, ali i dobio novčano kao niko do sad u
ligi. Važnost Edina Džeke za ovaj tim, te njegovu igračku vrijednost u
mnogo čemu pokazat će vukovi u proljetnim utakmicama. Neće im biti lako,
ali tim čija igračka vrijednost je mnogo veća od trenutno pozicije
morat će nekad proigrati. Objektivno imaju sve za gornji dio ljestvice.
Šta se dešavalo u Werderu (14.) zadnjih pola godine
teško je napisati. Od jednog od kandidata za naslov, skoro preko noći
došli su do toga da se bore za opstanak. Je li svemu kriv odlazak Mesuta
Ozila u Real pred sam početak sezone ili pak zasićenost
najdugovječnijeg bundesligaškog stratega Thomasa Schaafa, teško je reći.
Werder neće ispasti, ima tu i danas štofa za velike stvari, samo je
pitanje koliko će rukovodstvo imati strpljenja. Do sad nisu griješili.
Borba za opstanak
Obično i zanimljivija od borbe za naslov, bude borba za opstanak.
Neke od najspektakularnijih priča ovog takmičenja ispričane su pod ovim
naslovom. Realno, posljednja četiri sastava iz prvog djela: St. Pauli (15.), Koln (16.), Stuttgart (17.) i Borussia Mönchengladbach
(18.), morali bi između sebe donijeti odgovor na to pitanje. Pauli
uvjek ima neki svoj poseban momenat, te će simpatije mnogih neutralnih
posmatrača biti na njihovoj strani. Kvalitet tima ne garantuje mnogo,
ali će borbenim pristupom kao i obično nadoknađivati evidentne
manjkavosti.
Koln je promjenio trenera, kapitena, strategiju igre, mnogo toga, ali
je i dalje daleko od nekih mirnijih voda. Teško da će bolje biti i u
nastavku. Navijače bi moralo zabrinuti da klub sa takvom tradicijom,
podrškom koja je među najvećima u Evropi, te nemalim finansijskim
potencijalom, ne može da složi konkurentniji tim.
Stuttgart je isto kao i neki drugi rivali u kratkom roku od prvaka
sletio na niske grane. Bezglavim promjenama trenera u Bundesligi se
nikad nije radio veliki posao, a Švabe danas izgledaju kao i njihov
stadion, gradilište za koje nismo sigurni kako će izgledati na kraju.
Bruno Labbadia na klupi meni garantuje poboljšanje igre, te rezultatski
uspon. Stuttgart bi morao i naredne sezone igrati ovaj nivo
takmičenja.
Gladbach je još jedna enigma. Da im je igra na nivou tradicije i
izgleda stadiona bili bi jako visoko. Sa načinom na koji se popunjava
tim kod njih, te na koji način biraju trenere, navijačima u
Mönchengladbachu prestoji samo nada da naredne sezone neće biti favoriti
za povratak u prvu ligu.