Bayernova noćna mora

Wolfsburg je skoro, skoro učinio Bundesligu neizvjesnom. Trupe Dietera Heckinga razbili su Bavarce, nanijevši Pepu najteži poraz sezone, a četvrti put u karijeri primio je 4 gola (Atletico Madrid 2009, Borussia Dortmund 2013, Real Madrid 2014 i sada Vukovi). Totalno promašena strategija s jedne, inteligencija i jednostavnost s druge strane.

Bayern je krenuo u utakmicu u rasporedu 4-1-4-1, djelomičo je to izgledalo kao 4-3-3 s Mullerom i Robbenom kao krilnim napadačima. Početna postavka u napadu bila je ta da se Alonso spušto duboko, ali to je prečesto radilo više problema nego koristi:

1. Spuštanje ima smisla kada se želi izvući suparnika, ali Wolfsburg bi pustio Alonsa među stopere, tako da bi blok preko centra ostao jednako čvrst, a Bayern je gubio jednog igrača za kombinatoriku u sredini. Nije pomoglo ni to što je Alonso u nekoliko navrata iz neopreza i tromosti izgubio lopte u sredini terena, pa se podsvjesno sve više izvlačio daleko od presinga suparnika.

2. Imalo bi smisla da je Alonso loptama tražio Alabu ili Schweinsteigera koji su dsada imali više prostora, ali plan je bio nešto skroz drugo.

Naime, slično kao u prvoj utakmici sezone, Bayern je igrao jako, atipično mnogo dugih lopti preko obrane i (posebno) dijagonala na Mullera, koji je bio najčešća meta napada. Dijelom proizlazi iz činjenice da je Wolfsburg na desnom beku imao Vierinhu, koji je po prirodi mnogo ofenzivniji i češće igra krilo, pa je Pep vjerojatno mislio da tu ima "miss match". On nije iskorišten, Muller i nije odigrao pretjerano inspiriranu partiju, a ostaje veliki upitnik zašto se u toj roli nije probalo Robbena, prvaka svijeta u driblingu, naviklom da se igra fokusira na njega baš tako. Faktor iznenađenja? Možda...U prvoj utakmici je Bayern s loptom igrao dosta dublje i s više igrača iza lopte, pa je bila manja opasnost iz kontranapada (tamo su izvlačili Wolfsburg na svoju polovicu, ovdje ih je Wolfsburg čekao na centru).

Alaba i Schweinsteiger pokušavali su okomitim utrčavanjima razvući zonsku obranu domaćina, ali za posljedicu su dobili totalno nepovezanu igru. Često bi se Lewandowski spustio i primirio loptu, ali nije imao nijednu realnu opciju za povratni pas, pa bi ga vrlo brzo zatvorili sa svih strana. Vidjeli smo i dalje fine kretnje kod Bayerna u fazi organizacije napada (kad bi Robben ušao unutra na "desetku", Alonso bi se povukao kako bi omogućio stoperima da se rašire a Rode prebacio naprijed na krilo), ali svi ti podsistemi i kretnje nisu bile povezane ničim ni nikim, pa su svaka za sebe gubile smisao u mozaiku igre. Strahovito dobro bi došao Lahm u veznoj liniji u ovakvom odnosu snaga.

Za to vrijeme, gosti su odabrali pametnu strategiju. Prvi, relativno pasivniji blok na centru igrališta, sa zonskim pokrivanjem između linija, nekoliko puta su "namamili" Bayern da preda loptu u tu zonu, pa su onda presingom (braniči bi izlazili dosta agresivno) osvajali takve lopte, jer je Bayern tamo bio u deficitu. U kontranapadu obično su predavali loptu na jedno od krila (češće iza leđa Bernata), te strpljivo čekali priliku za završni pas, gdje bi igrači ulascima i križanjem s druge strane ulazili u idealne pozicije da im se gurne lopta. Tako je pao i prvi gol, uz napomenu da je Boateng poprilično loše postavljen bio (nije držao ofsajd liniju, a opet nije bio dovoljno duboko da presječe takav pas).

U drugom dijelu Bayern prelazi na 3-4-1-2, ali i dalje su mu glavne vedete totalno izvan igre a Wolfsburg poprilično jednostavno kontrolira zbivanja na terenu. Nakon povećanja vodstva na već ozbiljnih 3:0, događa se veliki nesrazmjer - Bayern žuri zabiti, ali bez pravilne strukture što ostavlja mnogo prostora iza leđa. Bilo je samo pitanje inspiracije domaćina koliko će komada na kraju zabiti.

Sada je Wolfsburg imao šansu u polukontri tražiti svoja beka koji je mogao vući loptu dosta dugo - Bayernova zadnja trojka nije preuzimala krilne igrače suparnika, već bi se Weiser i Bernat morali vraćati duboko pa je kolektivu trebalo dosta vremena da se premjesti na stranu. Tu su domaćini došli u šansu nekoliko puta amnestirati eventualni Bayernov pozitivni momentum, doći do daha i razviti svoj napad. Perišić, Dost i De Bruyne su dosta namučili gostujuću obranu, konstantno su prelazili iz zone u zonu i tjerali zadnju liniju na rošade - osim golova, izbrojio sam još 2 šanse koje su tako nastale, uz još nekoliko stvaranja viškova koji se nisu realizirali zbog lošeg pasa.

Ulazak Weisera nije pomogao, iako je Bayern s Robbenom u sredini dobio novu opciju, igra se nije konstantno uspjela razviti do faze u kojoj bi poentirali nakon takvih situacija. Često bi se dešavalo da je svaka od 5 veznih i prednjih opcija pokrivena "zelenim tijelom" ispred sebe, što je značilo da je Bayern imao puno igrača koji su bili opcija za "idući pas", ali puno premalo opcija za trenutni pas.

Sve u svemu, jako slab Bayern i Pep , s jako malo opcija u igri, posebno kod onih koje prenose napad u iduću fazu. Alonso i Schweinsteiger djeluju strahovito tromo, čak ni Alaba danas nije popravio taj dojam (iako se tek vratio s povrede). S druge strane, izvrsna potvrda Vukovima da su najozbiljniji kandidat za Ligu prvaka,a a krivulja njihovog razvoja vrlo je pozitivna već neko vrijeme. Jedina zamjerka ide Benagliu, osim gola poklonio još 2 prilike gostu, koji bi bez njegovog inputa vjerojatno ostao na jednom ozbiljnom udarcu na cijelom susretu.

Vice Karin