ja, Bundesliga
mi nismo imali nikakvu familiju u Njemačkoj, stoga je moje poznavanje Bundeslige bilo nepostojeće u dječjim godinama. Međutim, kćer naših susjeda je radila u Njemačkoj, pa mi je jednom donijela pernicu s grbom HSV-a. Moj stari kao erstklassig nogometni poznavatelj je bio oduševljen jer je HSV onda bio kontinentalna velesila, ali ja baš nešto i nisam jer kao prvo kakvo je to ime HSV, a drugo, njihov grb je bio nekakav čudan, kocka nahero, bizarni su ti Nijemci. Puno više me zanimao veliki čokoladni uskršnji zec kojeg mi je bilo žao otvorit. Naravno, nisam izdržao, ali sam ga na kraju otvorio jako pažljivo, da ne oštetim pakiranje aluminijske folije, kako bi ga kasnije mogao nečim ispuniti, pa da opet imam zeca. Nisam uspio, strgalo se sve, a susjeda mi više nije donosila nikakve nogometne poklone jer "mali nije zainteresiran za nogomet"
po novinama nije bilo toga puno, Dinamo-Stuttgart naravno, u Sprintu (ja sam to uvijek zvao Sprint, iako su mijenjali ime) predstavljanje Koelna prije legendarnih dvoboja sa Zvezdom i informacija kako igraju u čisto bijelim dresovima, gaćama i čarapama jer Nijemci to vole sauber bez pruga i drugih boja. Bilo mi je to super i tu sam valjda po prvi put postao svjestan kako sam talent za skupljanje bizarnih podataka, ne nužno uvijek i točnih
ide vrijeme i dođe rat i nekako u to vrijeme se moglo uhvatit TVSA, a oni su svake nedjelje preuzimali izvještaje s bundesligaških utakmica i to mi je bio prvi sustavni doživljaj Bundeslige. Uskoro je taj program nestao, ali onda smo kupili satelitsku, usmjerili na Astra 1-6 i onda se otvorilo...
u roku tri tjedna sam pohvatao sve nogometne izraze na njemačkom. Nikad nisam učio njemački, tako da 50% mojeg znanja njemačkog jezika čini nogometna terminologija. Drugu polovinu čine izrazi iz pornografskih filmova
bio mi je sjajan Eintracht Yeboah - Okocha, volio sam Borussiju s napadom Stephane Chapuisat - Flemming Povlsen. Sjeća li se tko više Povlsena? Dansko čudo od djeteta je doveo Real kada je imao 18 godina, kao programiranog nasljednika Butraguena i Huga Sancheza, ali njemu se to baš nije svidjelo, pa je brzo nastavio karijeru u Njemačkoj. Karijeru je prekinuo u najboljim godinama zbog ozljede, takav nepoznati danski van Basten
Sporcke su pratile sezonu Kužea u Rot-Weiss Erfurtu. Oni su kao trećeplasirani u posljednjoj DDR ligi igrali Europu (prošli su Groningen, pa ispali od Ajaxa), ali su strpani u Cvajtu u brutalnoj ligi s 24 kluba i gdje su na kraju ispali
ali moj klub je bio Rehhagelov Werder. To se igralo pravo njemački, golovi frcaju, trči se do sutra, Reck na golu, Rune Bratseth, Kiwi Rufer, Andi Herzog, Borowka i Votava, Marco Bode, kasnije Basler... obožavao sam ih. I bilo mi je žao što Otto ide u onaj bezvezni Bayern i reko sam mu da će ga tamo iskoristit i ispljuvat kao staru žvaku i tako je i bilo
Dieter Eilts. Proćelavi plavokosi defanzivni vezni. Sjećam se kako je Ivić prije četvrtfinala '96 na televiziji objašnjavao kako je Eilts ključni njemački igrač i onda sam bio sav ponosan jer ja sam ga otkrio tri godine ranije. Mali kojeg ne zanima nogomet je postao stručnjak
moja uobičajena jesenja srijeda devedesetih: sjest ispred tv i mijenjat između ARD i ZDF jer Nijemci prenose sve svoje klubove u kupovima. Počnu u tri popodne kada Eintracht gostuje u Moskvi, nastavljaju u Pragu gdje gostuje Freiburg, slijedi Bremen i navečer prijenos Gladbach - Sileks Kratovo u prvom kolu Kupa kupova. Sve skupa naravno s vječito otvorenim teletextom na ARD-u gdje su ponekad išli live rezultati ostalih 50 europskih utakmica 😍
kvantni skok u informiranju. Umjesto da čekam Sporcke ujutro da vidim kako su igrali Antwerpen - CSKA Sofija, ja to vidim na teletekstu još iste večeri
i stadioni su mi bili sjajni. Većina su imali atletsku stazu, daleko od idealnih engleskih stadiona, ali to mi nije smetalo. Stari Mungersdorfer u Kolnu, stadiončina u Hamburgu, stari Schalke, Waldstadion u Frankfurtu, stari Stuttgart. Potonjeg mi je baš bilo žao kada sam došao navijat za Dinamo 2004, pa sam shvatio da su usred rekonstrukcije
Mungersdorfer, ljeto čini mi se '95. Taman se vratio s kupanja i upalio satelit, igra se Intertoto Cup, Koln protiv Tottenhama. 6 popodne, paklena vrućina, ali ovo se mora vidjet. Englezi kao Englezi boli ih ona stvar za nekakav jebeni Intertoto usred ljeta, pošalju juniore, ali Nijemci to shvate ozbiljno i završi 8:0 za Koeln. Vjerojatno je to najteži poraz nekog engleskog kluba u povijesti. Nisam provjeravao
od onih DDR klubova se najduže održala Hansa. Ako se ne varam, bili su tamo skoro cijele devedesete i početak nultih i taman kada su otvorili novi stadion su nekako izgubili platz-geist, ispali i više se nisu vratili
uobičajena praksa nedjeljom ujutro: u kakvom god stanju i kada god došao kući, budilica se navija za pola osam jer tada počinje pregled engleskog kola na Sky News. Nakon toga prebacujem na DSF jer i tamo uvijek pokazuju neke njemačke golove od sinoć i Abseits uvijek nešto analizira. Krene prva reklamna pauza, pa druga i ja već čvrsto spavam
DSF je bio sjajan ne samo po tome, već i po tome da su negdje od '94 ili '95 imali subotnji večernji termin za prijenos španjolske lige, pa se po prvi puta u životu moglo pogledati npr. Betis - Barcelona. Taj termin je bio izgleda derbi-termin, tako da je to bilo super. Sjećam se razvaljivanja Racing - Barcelona 5:0. Ali to je za neku drugu temu
DSF je bio super jer su nakon ponoći krenule erotske reklame rufen zi ject an 0800, taman za produbljivanje znanja njemačkog
onda je Nova krajem devedesetih počela s prijenosima njemačke lige u subotu u 15:30 i tu se ova priča završava
[uredio ian wright - 16. lipnja 2023. u 12:14]