Uvijek se postavlj pitanje kod mjerenja uspjeha tima ili pojedinca: koliko je dobar??
Mislim da se vrijednost može gledati kroz različite aspekte, ali meni je jedan uvijek simptomatičan - kako igraš protiv "slabijih" od sebe??
Da li dobar vratar mora obrabniti ono što se mora, a ako usput nešto teško obrani onda je vrhunski..
...ili je vrhunski kada brani nešto nemoguće, a kad primi pacerski gol onda mu se gleda kroz prste!?!
Ako redovito dobijaš slabije, naravno, nekad lakše - nekad teže onda je to znak psihološke stabilnosti, upornosti i sl. i ta komponenta je u sportu veoma pozitivna. Takvi profili timova ili pojedinaca redovito su u gornjim domovima spoortskih grana. Ako se uz to još "potrefi" da su radnici, uporni, talentirani i sl. onda se u vrhu zadržavaju dugo (Sampras, Becker, Armstrong, Jordan, Janica K., D. Petrović...) Ovakav profil sportaša ne poklanja mečeve, njih treba zaraditi na terenu !!!
Ako si nestabilan a vrhunski talentiran onda redovito i dobijaš svakoga, ali možeš i izgubiti od svakoga (Ivanišević, Ančić, neki igrači nogometa tipa Tudor, Veron,..) Ovakvi me u pravilu najviše raspi**e. S njima se mogu indetificirati najlakše, ali znam da to nije pravilan pristup sportu. Ali ne smijem biti strog prema sebi...
A ako si nestabilan i netalentiran onda si
Otto Barić
P.S. Otto, izvini, nagovorili su me!!