Prije devet dana na Weser stadionu gledao sam Roberta Kovača,
donedavno najboljeg hrvatskog braniča, igrača kojeg iznimno cijenim.
No, vidio sam u Werderovu "tanjuru" čovjeka koji danas definitivno ne
izgleda dobro. Sitne, ali prečeste ozljede, slabiji srednji red
Borussije i loš partner u sredini obrane sitnice su koje moraju brinuti
Slavena Bilića uoči Eura. Drugi, ne manje važan stoper Dario Šimić
uopće ne igra u Milanu.
I onda je stigao 50. derbi Dinama i Hajduka u Prvoj HNL, siromašna
večera u kojoj su tri Bilićeva kandidata za vrh napada jednostavno bila
nevidljiva pokraj Igora Biščana u posljednjem redu plavih i Igora
Tudora na suprotnoj strani ispred vratara Varvodića. Treba uzeti u
obzir kvalitetu utakmice, no dva su Igora barem malo podsjetila zbog
čega su svojedobno nosili majice Juventusa i Liverpoola, dva europska
giganta.
Nema dvojbe da su u ovom trenutku i Biščan i Tudor za korak ispred
nedodirljivog dvojca Bilićevih stopera, cijenim Kneževića i Vejića, no
Beli i Tušo igrači su za jednu klasu više. Da, klasu koja je nedvojbeno
za reprezentaciju, za Euro 2008. godine, jer ako se ne ozlijede,
igrački će samo rasti.
No, iako imaju klasu, ta dva "nebodera" imaju i karakter koji je težak,
problematičan. Bišćanov bijeg iz Čateža već je toliko puta analiziran,
a samo uz ispriku i to javnu, predsjedniku, igračima, Biliću i
navija?ima o Belom bi se moglo razgovarati.
Tudor je pak bio detonator lošeg ozra?ja na posljednjem SP-u, čovjeku
kojem uvijek nešto smeta i kojeg treba trpjeti. Znam da ga Bilić
poštuje i da bi ga uzeo ako bude spreman.
Tako će izbornik morati birati između klase i karaktera, no taj rizik i
tu odgovornost mora preuzeti sam.