Ovo je odlican primjer s Nijemcima.
Kod nas nazalost postoji ta jadna navika mijenjanja trenera poslije svakog poraza - iz poraza se najvise uci!
Ali eto - u klubovima nam vladaju primitivci pa moraju skrenuti pozornost sa svojeg samoljublja, gresaka i osobne gramzivosti - nudeci skalp trenera.
A kod reprezentacije - eto Engleske za primjer. Koliko oni Erikssona nisu mijenjali? Necu o Stevi - Stevo je bio pre-los u svakom slucaju za izbornika.
Eriksson - lovio on sekretarice ili ne - je izvukao maksimum maksimuma iz ove sake jada kakva je engleska momcad (odredjeni pojedinci dobri, ekipa - jad).
A kod nas je vise nagib mitomaniji koju, sasvim prigodno, propagira Ramzes Markovic - gore oslikani.
U igri izbornika - mislim da bi Bilic mogao malo isprobati Knezevica umjesto R. Kovaca na sljedecoj prijateljskoj. Neka Kovac eventualno udje kao zamjena.
Ne treba Kovacu prakse i podrske, ni toliko igre - pa nije on klinac. Njemu treba izazov - pljuska da se proba opet dokazat i da zna kako mu mjesto nije ''sveto osigurano'' zato jer mu je ovo posljednje EP.
Covjek zna znanje, ali treba ga malo podbost. Samo kad se sjetim Srne protiv Makedonaca kad je grijao klupu cijelo prvo poluvrijeme -uff...
U biti u sljedecoj prijateljskoj - KOVAC R. i SRNA - na klupu! Knezevic i Rakitic unutra!
Ostavit Pranjica u prvoj postavi - na istoj poziciji - naravno.
I naprijed Petric-Budan - nema se tu sto uigravat previse - kliknut ce oni samo tako. Dodano razumijevanje na osovini Petric-Rakitic - i to ce sve frcat od opasnosti po suparnicki gol.
Bokovi ce nam biti malo sporiji (Corluka i Pranjic ce morat kompenzirat), ali ce lopte s obje strane biti tele-dirigirano bombardiranje - na Budana koji hvata sve u zraku i Petrica koji stopa i divlje lopte s lakocom.
Cim bokovi usade paniku protivniku - stupa na snagu centralni laser - Modric.
Argumenti ne igranja za klub - naravno stoje. ALI opet - turnir je cudna zvjerka. Polu-nogometni-penzioneri i grijaci klupe cesto znaju bljesnuti na turnirima.
Nama je bitno da mladi igraju redovito u svojim klubovima - a za starije ce na kraju ispast jos bolje to sto nisu bili u prvoj postavi tijekom sezone.
U svakom bi slucaju bilo bolje da imamo Eduarda - ali moze se nesto pozitivno izvuci i iz te nesretne situacije. Dodatna podijela odgovornosti.
Kad znas da nemas Dudua da ti stvori gol iz nicega - onda je stalno u glavi potreba za timskim radom i momcadskom igrom - dodatnim gasom.
Sto se tice pre-sporog otvaranja - to je istina. Tromost i usporena transformacija su valjda posljedica psiholoskog pristupa prijateljskim tekmama. Samo kad se sjetim akcije od oduzimanja lopte do egzekucije za 2-0 protiv Estonije - ne mogu vjerovat da nam je ekipa zaboravila tako se otvarati i reagirati.
To je to. Ima razloga za optimizam - samo treba sprijecit dojam privilegiranosti i ucmalost na odredjenim pozicijama.
Pozdrav!

[uredio Dropshotski - 05. travnja 2008. u 20:12]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...