KOLUMNA RAJKA MAGIĆA: Neuvjerljive igre donijele nervozu uoči
Eura
--------------------------------------------------------------------------------------------
PIŠE:
Rajko Magić, UEFA Pro licencirani
trener
--------------------------------------------------------------------------------------------
Još
je samo tjedan dana preostalo do trenutka kada će naša reprezentacija istrčati
na bečki stadion i odigrati prvu utakmicu ovogodišnjeg europskog prvenstva.
Čitajući opservacije utakmice sa Mađarskom, u svim tekstovima u medijima osjećam
laganu nervozu. Ona bi vjerojatno postojala i da je dojam bio bolji. Ovako,
nakon neuvjerljive utakmice naših, upravo je nemoguće napisati tekst u kojem se
to ne bi osjetilo. To je bilo naše već treće uzastopno slabašno izdanje.
Uvjerljivi poraz od Nizozemaca prikazan je kao neka vrst „slučajnosti“ koji će
se teško ponoviti, nakon „igre bez igre“ protiv Moldavije nitko još nije želio
širiti paniku, pa se komentiralo da sve to skupa i nije bilo tako loše. Ali
nakon Budimpešte lagani se strah proširio Hrvatskom, čak je i Bilić danas u
razgovorima s novinarima djelovao ljut i neraspoložen. Nije mu lako, do sada je
sve bilo lijepo i rezultatski uspješno, ali sve će se to zaboraviti nakon
slijedeće tri utakmice i samo prolaz u drugi krug na Euru može sve vratiti u
idealu. A ako se to ne ostvari, onda će se po staroj dobroj navici otvarati
bezbroj pitanja...
li, objektivno, situacija zaista tako upitna i je li
naša reprezentacija trenutno u lošoj formi? Na to pitanje teško je dati potpuno
točan odgovor, ali, ako sam se već prihvatio posla komentatora dolazećih
događanja, evo pokušat ću ...
U kvalifikacijama smo, što nitko ne spori,
imali i igrače i igru, atmosferu i mir, pamet i sreću. Danas od svega toga
možemo reći da nam je ostalo slijedeće: imamo igrače (ali Dudu jako nedostaje!),
igra se baš i ne prepoznaje po nečem karakterističnom (osim uvjerljivih i
opasnih prekida), atmosfera je vjerojatno dobra, ali nervoza pred važne utakmice
sigurno čini svoje, mira neće biti dok se ne prođe skupina, u pamet i znanje
struke ne sumnjam, ali to nije uvijek presudno. A sreća ? Hoće li biti opet na
našoj strani? To se baš nikako ne može predvidjeti ..
Kako mi djeluju
igrači?
Pletikosa na golu izgleda siguran, ali uvijek me strah nekakvog
njegovog nepredvidljivog kiksa. Čorluka mi se ne čini tako prodoran kao u
vrijeme kada se tek borio za svoj status u ekipi, u Engleskoj često igra i drugu
poziciju. Robert Kovač daje dojam sigurnosti, ali ipak je malo igrao u
posljednjih godinu dana i previše je sklon nepotrebnim grubostima. Šimunić meni
nikada nije bio igrač u kojega bi se zakleo, (pre)često se zaigra i iskazuje
preveliku nervozu. Pranjiću je prirodnija pozicija u srednjem bloku, opasan je
prema naprijed, a nije tako uvjerljiv otraga, vjerojatno će i to igrati u nekim
utakmicama. Srna velikog srca i trka, kada igra i obranu i kada je motiviran
kako treba (a kad će to biti ako ne sad) biti će neugodan svima. Niko Kovač je
konstanta, na žalost, kažem na žalost, jer je ipak u previsokim godinama da bi
bio najbolji. Za Modrića sam uvijek tvrdio da je bolji kada je bliži
protivničkim vratima, a idealna mu je pozicija u formaciji 1-4-2-3-1, ma što svi
mislili o tome. Kranjčar dominira mirnoćom i znanjem, nisam ga previše hvalio
prije dvije godine u Njemačkoj, ali zaista je danas sazrio i kao čovjek i kao
igrač, i treba ovoj ekipi. Olićeve mogućnosti poznate su već godinama i ne
mijenjaju se, dobio je samo na iskustvu. Petrić mi se oduvijek jako sviđao. I
dalje mislim da on može biti taj koji će igru pomaknuti u pozitivu i sada kada
sve i ne izgleda najbolje. Rakitić igra možda previše na rutinu obzirom na
godine i staž u reprezentaciji. Ali kako su nam prekidi postali najjače oružje,
a tu je on majstor, trebao bi dobiti dobru minutažu. Vukojevića vidim u tvrđim
utakmicama uz Niku Kovača, želi puno, a da to i može više zaista nije upitno.
Šimić će igrati kada se bude više branilo (Njemačka?), tada će i Šimunić
vjerojatno na bok. Mogao bi dosta odigrati i Klasnić, možda i Leko, drugi se baš
neće puno okoristiti minutažom.
A kao momčad?
Kao što sam i rekao,
sada baš neke prepoznatljive igre i nema. Čini mi se da u klasičnih 1-4-4-2 za
taktičke utakmice kakve će se igrati po grupama na Euru nedostaje „igrača“ u
sredini terena. U kvalifikacijama se, nošeno atmosferom i pozitivnom drskošću,
igralo nešto ofenzivnije i otvorenije, pa je i tadašnji izbor igrača u prvih
jedanaest bio logičan. Na Euru će se u grupama ipak dosta kalkulirati, htjeli mi
to priznati ili ne, posebno u prvim utakmicama. Jer i poraz u toj prvoj utakmici
ne znači i konačni „aut“.
Slaven Bilić je od prve utakmice od kada je
preuzeo reprezentaciju bio hrabar trener. U kvalifikacije je ušao bez
kalkulacija, svaku je utakmicu postavio i odigrao ofenzivno, sve mu se vratilo
stostruko. Ali tad je imao i Eduarda, a i onu malu neophodnu pomoć božice
Fortune. Sreća uvijek prati hrabre. Danas nema Dudua koji zna zabiti sve, čak i
ono što drugi sigurno promašuju. A za ono drugo nikada se nezna i ne treba na to
i računati. Stoga bi mu ipak preporučio maleni oprez i dobru procjenu današnjeg
odnosa snaga naše i drugih ekipa. I spoznaju da li Vukojević ipak treba startati
u početnoj postavi. Ali, to je samo moje razmišljanje. Vjerujte, ja bi bio
najsretniji sve bude u redu i da opet odigramo i lijepe i uspješne utakmice. Ali
to ćemo definitivno saznati tek 16-tog lipnja, poslije sudara sa Poljacima...