Plavi decki - III. i zadnji dio
Kada smo to proljece 2003. na Maksimiru isli po pivo, zena iza sanka je ga tocila u kartonske case, na kojima se vidi bulldog, maskota BBB-a, kako penetrira psa dalmatinca sa zada. Napomenimo jos to da je pas dalmatinac maskotica navijaca Hajduka. To je otprilike kao da na casama na Baselovom St. Jakob Parku vidite kako maskotica Basela pali most u Luzernu, svakako nesto nemoguce za svicarske pojmove. No Dinamo Zagreb se tesko da usporediti sa drugim klubovima. Navijaci i klub su jedinstveni. Ono sto rade navijaci, cini se svima ispravnim, dok to rade u interesu kluba. "Cesto je bilo neizbjezno se upustiti u borbe iz lojalnosti i odanosti prema nasem klubu", kako pise na internet stranici Dinama u uvodu price o pocecima njegovih navijaca. Huliganizam kao herojski cin.
Na istoj toj stranici imate i telefonski broj centrale Bad Blue Boysa. Da su se odlucili malo porazgovarati s nama, mozda bi pitao, da li je odnos prema klubu zaista tako bezuvjetno harmonican kako izgleda prema vani. Drugo pitanje bi bilo, ukoliko je (domovinski) rat jos uvijek vazan dio identiteta te navijacke skupine. I da li se u stadionu jos uvijek sluze istim casama. No preko telefona oni ne govore. U tom slucaju oni se prse, kako bi se od njih i ocekivalo, kao mocna utjecajna skupina s ratnim iskustvom kojoj se ne moze tek tako prici. Navijacima Basela koji misle pratiti svoj FC Basel na gostovanje u Zagreb zelimo da upoznaju BBB sa neke druge strane, koju bez sumnje isto imaju, one sarmantne.
Autor: Pascal Claude
[uredio Mickey - 11. listopada 2007. u 13:10]