Zlocesti plavi decki, sve redom prisni ljudi. Simon Kuper portretira u svom standardnom djelu "Football against the enemy" dva navijaca Dinama i daje im priliku da ispricaju, kako su u bivsoj Jugoslaviji isli u sredisnju knjiznicu da bi citali engleske novine i casopise, da ne bi izgubili takt s scenom i ostali unazadjeni u huliganskim pitanjima. Kuper opisuje ta dva mladica kao jako susretljiva, susretljivi i europski vrh, sto se tice uporabe engleskih rijeci kao sto su "fuck" ili "fucking". Kuper kontrastira lezernost pristupu odnosno normalnost kojom BBB koriste nasilje kao metodu za svoje svrhe. Na spomen rata, u kojem BBB ne samo da su ucestovali vec su ga i dobili.

 

Okrsaj na stadionu Maksimir izmedju Dinama i Crvene Zvezde 13.05.1990 nikad nije odigran. BBB su uletjeli na travnjak dok su se dvije momcadi zagrijavale na istom. Krenuli su preko cijelog travnjaka prema gostujucim, rivalnim navijacima, Delijama, koji su divljali u gostujucem sektoru stadiona. Na zvanicnoj internet stranici Dinama Zagreba danas mozemo procitati: "Policijske snage su slijepo slijedili naredbe sa vrha i bezkompromisno su se borili sa navijacima BBB na travnjaku. Mnogi su bili uhapseni, pretuceni i registrirani. Zvone Boban, Dinamov kapetan, htio je zastiti navijace Dinama. Njegov skok na policajca danas je legendaran i oznacava pocetak kraja te drzave. Vecina BBB drze da je rat u Hrvatskoj poceo zapravo tog 13.05.1990. (U nagradjenom broju austrijskog casopisa "ballesterer" pod naslovom "Jugoslawien" Zarko Radulovic pise sljedece: "Mala ironija cijele price: Boban je napao hrvatskog policijskog cimbenika.")

 

Kada smo to proljece 2003. na Maksimiru isli po pivo, zena iza sanka je ga tocila u kartonske case, na kojima se vidi bulldog, maskota BBB-a, kako penetrira psa dalmatinca sa zada. Napomenimo jos to da je pas dalmatinac maskotica navijaca Hajduka. To je otprilike kao da na casama na Baselovom St. Jakob Parku vidite kako maskotica Basela pali most u Luzernu, svakako nesto nemoguce za svicarske pojmove. No Dinamo Zagreb se tesko da usporediti sa drugim klubovima. Navijaci i klub su jedinstveni. Ono sto rade navijaci, cini se svima ispravnim, dok to rade u interesu kluba. "Cesto je bilo neizbjezno se upustiti u borbe iz lojalnosti i odanosti prema nasem klubu", kako pise na internet stranici Dinama u uvodu price o pocecima njegovih navijaca. Huliganizam kao herojski cin.

 

Na istoj toj stranici imate i telefonski broj centrale Bad Blue Boysa. Da su se odlucili malo porazgovarati s nama, mozda bi pitao, da li je odnos prema klubu zaista tako bezuvjetno harmonican kako izgleda prema vani. Drugo pitanje bi bilo, ukoliko je (domovinski) rat jos uvijek vazan dio identiteta te navijacke skupine. I da li se u stadionu jos uvijek sluze istim casama. No preko telefona oni ne govore. U tom slucaju oni se prse, kako bi se od njih i ocekivalo, kao mocna utjecajna skupina s ratnim iskustvom kojoj se ne moze tek tako prici. Navijacima Basela koji misle pratiti svoj FC Basel na gostovanje u Zagreb zelimo da upoznaju BBB sa neke druge strane, koju bez sumnje isto imaju, one sarmantne.

 

Autor: Pascal Claude