Davor Šuker
Bio je zlatna kopačka, nogometni idol, a danas je moralna nakaza, gnjusni kamatar, bestidni kradljivac zlatnina...
Navijači su bijesni jer nedostaje njihovih 1800 ulaznica za otvaranje Svjetskog prvenstva za utakmicu Brazil - Hrvatska. Dio ulaznica za utakmice Hrvatske na SP-u namijenjenih navijačima Davor Šuker preusmjerio je jednoj agenciji svog prijatelja Srbina u Njemačkoj!? U posljednje vrijeme Šuker troši između 200 i 300 tisuća kuna mjesečno na karticu HNS-a. Na primjedbe o preskupim ulaznicama za domaće utakmice reprezentacije govori: „Boli me k... što netko ne može ići na utakmice jer nema novca!“
Franjo Tuđman i Helmut Kohl, hrvatski predsjednik i njemački kancelar, osvježavali su se šampanjcem tog vrućeg srpanjskog predvečerja 1998. u VIP salonu stadiona u Lyonu. Deseci tisuća hrvatskih i njemačkih navijača odavno su već okupirali tribine. Tek je nešto više od pola sata ostalo do početka sudara svjetova - do početka utakmice četvrtfinala Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Njemačke. Nestrpljivo se iščekivalo kad će iz stadionske utrobe istrčati nogometni jurišnici, kad je jednom vjernom pratitelju Vatrenih, inače nastanjenom u Njemačkoj, zazvonio mobitel.
„Mislim, zovu me moji nesretnici koji nisu imali priliku doći u Lyon da im dočaram atmosferu. Javim se i ne mogu vjerovati tko je na liniji. Zove me Davor Šuker! Mi stalno gledamo kad će se glave naših igrača pomoliti iz tunela, kad ono Šuker zove i pita jesmo li utopili sve ulaznice koje nam je dao i kolika je zarada?! Proslijedio nam je stotinjak karata, mi smo ih na crno preprodali po tri do četiri puta višoj cijeni. Plaćali su nam i do 500, 600 maraka po jednoj. Rekao sam mu - 'Ne brini, dragi, digli smo oko 50.000 maraka.' Nevjerojatno koliko je u svakom trenu bio i ostao obuzet novcem. Mislio sam da je već u transu povijesnoga dvoboja, a on pita za lovu", godinama kasnije prepričao nam je zgodu iz Lyona jedan od pripadnika Šukerovog njemačkoga kruga Hrvata, s kojima se hrvatski golgeter družio na svojim čestim proputovanjima kroz Vaterland.
Šuker ne dijeli ulaznice
Za razliku od nezajažljivoga golgetera, jednako gladnog golova i maraka, Šukerovi suigrači Jarni, Asanović, Boban, Bilić, Vlaović i ostali svoje su kontingente ulaznica - jer svaki je reprezentativac imao pravo na određen broj ulaznica koje su im kasnije uredno naplaćene iz premija za osvojenu broncu - podijelili rodbini i prijateljima, a višak su dijelili navijačima.
„Ne bih se kladio da je Šuker podijelio ijednu", govori nam Šukerov njemački prijatelj. Mi smo sigurni da je podijelio makar jednu, svom prijatelju Zlatku Bagariću, ali o tome kasnije u tekstu...
Šesnaest godina kasnije Davor Šuker opet hrani svoju tapkarošku narav na račun hrvatskih navijača. Ovaj put manje vulgarno, ne izravno na cesti, nego kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza danas to čini elegantnije preko privilegirane agencije jednog svog njemačkog poznanika, Srbina. Šukeru se živo fućkalo dok se sunčao i provodio na karipskom otoku na imanju svoga prijatelja Zlatka Sokola Marića što navijači u domovini i dijaspori bjesne i luduju jer je netko zamračio njihovih 1800 ulaznica za utakmicu svih utakmica, na otvaranju Svjetskog prvenstva 12. lipnja u Sao Paulu između Hrvatske i domaćina Brazila.
Pravednu podjelu ulaznica, kakvu je osmislila Fifa, hrvatski pravednik Šuker osmislio je malo bolje za svoj i račun svojih „poslovnih partnera". Naime, navijači svake reprezentacije imaju pravo na osam posto kapaciteta stadiona, s time da Hrvatski nogometni savez dobiva i dodatne ulaznice za svoje potrebe, za bivše igrače, izbornike, klubove, dakle za utakmicu s Brazilom HNS je dobio još dodatnih 700 ulaznica. Stadion na kojem će igrati Hrvatska i Brazil prima 65.807 gledatelja: 8 posto ukupnog kapaciteta iznosi 5246 ulaznica. Međutim, navijači su ždrijebom uspjeli kupiti samo 3448 ulaznica, te se pitaju gdje ih je nestalo 1800! Šuker ih je proslijedio agencijama! HNS-ov časnik za ulaznice, Nikša Martinac, pokušao je zapjenjenim navijačima objasniti da Šuker i naš Savez ništa ne muljaju, nego da su ždrijebom bile ponuđene tri cjenovne kategorije ulaznica: po 495, 330 i 220 dolara, ali su navijači odustajali od kategorije najskupljih ulaznica, a previše ih je potraživalo najjeftinje ulaznice, pa je tako stvoren višak navijača, odnosno manjak jeftinijih karata.
HNS-ovim obrazloženjima hrvatski navijači, međutim, ne vjeruju - godinama su se susretali sa Šukerovim okretanjem leđa i figom u džepu dok su kaskali svijetom za najslavnijim naraštajem Ćirinih Vatrenih, a u novije vrijeme shvatili su da i nisu dobrodošli na tribine. Šuker će radije ugovoriti utakmicu reprezentacije pred praznim tribinama u predgrađu Londona, ili na desetak tisuća kilometara daleko od domovine, ako u blagajnu pritom može pospremiti sto, dvjesto tisuća dolara više, a pritom izbjeći neugodni eho uvreda koji ga od Osijeka, preko Zagreba, Rijeke i Splita prati diljem Hrvatske.
Split dobro pamti Šukera
„Boli me k.... što netko ne može ići na utakmice, jer nema novca", uzvratio je kad su mu suradnici rekli da su previsoke cijene ulaznica za kvalifikacijske utakmice za SP.
„Znate kad ćemo opet igrati u Splitu? Nikad!", servirao je na radnom doručku s urednicima hrvatskih medija prije godinu dana, a ponovio ne jednom i u privatnim razgovorima. No, svejedno je neki dan licemjerno otišao i Split tražeći podršku od tamošnjih nogometnih djelatnika za novi mandat predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Zauzvrat im je ponudio novo kukavičje jaje, kazavši kako bi on osobno volio da se kvalifikacijska utakmica za Euro, Hrvatska - Italija, igra na Poljudu, ali da on ne može ništa odlučivati bez Izvršnoga odbora HNS-a. Nitko mu nije povjerovao - cijelo je vrijeme posjeta djelovao iziritirano i uvrijeđeno, a isto su raspoloženje dijelili i njegovi domaćini. Jer, Split još pamti Šukerov visoko podignut srednji prst usred Poljuda 1999. na prijateljskoj utakmici protiv Španjolske. Možeš biti i tri puta zlatna kopačka, ali moraš biti budala da ne možeš otrpjeti fućkanje navijača, nego ih za vijeke vjekova ideš izazvati takvom prostačkom gestom. Ali, da je samo to. Srednji je prst pokazao i nogometnoj javnosti, a zapravo i samome sebi, kad je pristao biti lutak na koncu ispod skuta ozloglašenog Zdravka Mamića.
„Ne mogu vjerovati da je došao ovdje na Rivu tražiti potporu za sebe i onog Mamićevog pajaca, Vrbanovića. Moraš stvarno imati obraz kao đon da pristaneš da te najveći nogometni mafijaš u državi postavi na mjesto predsjednika Nogometnoga saveza, da podržavaš neregularnu ligu s Mamićeve dvije momčadi Dinama, da javno poručuješ da reprezentacija više nikad neće igrati u Splitu dok si na čelu HNS-a, da otvoreno za račun Zagreba miniraš nastojanje Splita da se pokuša kandidirati za domaćina nekih utakmica Eura 2020.", u nevjerici je Šukerovu splitsku šetnju komentirao jedan stari hajdukovac.
„Imao sam 8 godina kad je trpao Japanu, Jamajki, Nijemcima, Francuzima, Nizozemcima... Bio mi je neviđeni idol, a sad je takvo smeće od čovjeka kojeg se i vlastiti grad srami i nije ni u Osijeku dobrodošao...", govori jedan od navijača reprezentacije koji je izvisio za svoju kartu za utakmicu Brazil - Hrvatska.
„Ne želim se vratiti u hrvatski nogomet niti ulagati u hrvatske klubove, jer bih tada morao krasti, lagati i varati", rekao je 2002. godine Davor Šuker u intervjuu za Nacional. Je li se od onda hrvatski nogomet pročistio? Naravno da nije, premrežen je sukobima interesa i uzurpiran raljama Mamićeva klana više nego ikad. Je li onda u međuvremenu Šuker možda odlučio krasti, lagati i varati, kad danas ostvaruje svoj društveni i ekonomski probitak kao prvi čovjek hrvatskoga nogometa i agitira diljem Hrvatske za novi mandat?
„Kada završim karijeru, napisat ću knjigu o istinama u nogometu, a želim da Boban postane predsjednik HNS-a, dok sebe vidim kao čovjeka koji će mu pomagati iz pozadine. Ne patim od titula, mukotrpno sam radio 17 godina u nogometu i ne želim se sutra zabavljati s nekim sjednicama, nekim glasovanjima i tome slično", govorio je tada 34-godišnji Šuker.
Danas ima 12 godina više na leđima i, zlobnici će reći, barem toliko milijuna manje na računu, pa mu se HNS-ova kasica-prasica učinila zamamnim bingom za otkrivanje novih osobnih talenata koje će realizirati kroz javno-privatno partnerstvo uz mentora Zdravka Mamića. A taj je već završio i „akademiju", te uspješno obavio prvobitnu akumulaciju kapitala, najprije uz pokroviteljstvo politike i sustava u pretvorbenoj pljački bjelovarske drvne industrije, onda na makinacijama s gradskim zemljištem koje je prvo kupio od Grada Zagreba za 200 njemačkih maraka po „kvadratu", pa kad ga je Grad prenamijenio u građevinsku zonu, preprodao ga je ponovno Gradu za 1200 DEM po „kvadratu". Samo na toj makinaciji, uz blagoslov Bandića, jednu razbijenu glavu, jednu potrganu štaku i ekspresno umirovljenje jednog nesretnog gradskog pročelnika, zaradio 20 milijuna kuna! Poslovi vječnog zagrebačkog gradonačelnika i vječnog Dinamovog gazde umrežavali su se kasnije preko zajedničke točke zvane Dinamo, kluba koji se u međuvremenu ogadio vlastitim navijačima, a na najboljem je putu, da im se, sada i uz pomoć nekad slavljenog centarfora, uskoro ogadi i reprezentacija.
U Real Madridu prodavao dresove
Šuker je svojim uvredljivim, vulgarnim nastupima već mnogim dugogodišnjim partnerima Hrvatskog nogometnog saveza ogadio daljnje poslovanje s kućom nogometa. Tako je gospođi iz marketinga jedne pivovare, koja godinama izdašno sponzorira HNS, doslovce rekao: „Toliko mi se gadiš da ne bih više poželio biti u istoj prostoriji s tobom!" Potencijalne partnere sa Sportske televizije, direktora i glavnog urednika koji su u HNS stigli na poziv Borisa Durlena, šefa hrvatske malonogometne reprezentacije kako bi s novim predsjednikom HNS-a dogovorili daljnje prijenose malonogometne lige, Šuker je potjerao iz ureda i Saveza vičući za njima: „A, vi ste ti lopovi o kojima su mi govorili!" Valjda je svojstveno onima koji se sami ne ustručavaju uzeti nešto što im ne pripada, a Šuker je to ne jednom iskazao, da vide u svakome oko sebe potencijaloga lopova.
Tko ne pamti blamažu naše zlatne kopačke zbog tri antička novčića koja je u proljeće 2011. pronašao u avionu na letu iz Milana u London. I premda je stjuardesa British Airwayjsa u više navrata putem razglasa zamolila putnika koji je pronašao novčiće da ih preda na izlasku iz aviona, Šuker se pravio gluh i pospremio je u džep tri kovanice vrijedne 25.000 eura. Istoga ih je dana poklonio svojoj prijateljici Tanji B. Ona se kasnije raspitivala kod stručnjaka koliko kovanice vrijede, a oni su već bili obaviješteni o njihovu nestanku, pa su sve prijavili policiji. I tako se Šuker, nekoliko mjeseci kasnije, našao pred Okružnim sudom u Münchenu, gdje mu se sudilo za utaju, te je proglašen krivim i kažnjen novčanom globom od 8000 eura. Šuker je u svoju obranu rekao da mu nije bilo ni na kraj pameti da su novčići toliko vrijedni, te da mu nije jasno da je netko takvu vrijednost mogao zaboraviti u avionu. Šukeru se to sigurno ne bi moglo dogoditi, naprotiv... On je, recimo, iako se izdaje kao najhrvatskiji brend, pokušao sudski, kao neustavno, osporiti plaćanje poreza na vlastiti brend od 258.962 eura. Naime, toliko mu je španjolska država odrezala da mora platiti na zaradu koju je dobio od Real Madrida za korištenje njegova brenda! Vrhovni sud je odbacio Šukerov prigovor kao neosnovan.
U ponosnoj biografiji Real Madrida Davor Šuker ostat će upisan kao crna vrana, jedini koji je „provaljen" da prodaje svoje dresove navijačima, što je za igrača kraljevskoga kluba toliko nedostojno da je neoprostivo. Jednako je volio „ubrati stotku" i za reprezentativne dresove, za svoju vatrenu devetku, a to jednostavno nema veze s neimanjem ili bilo kakvom potrebom, nego s - patologijom. Navijači su ga voljeli samo u 16-ercu, samo dok je zabijao, a on njih samo dok su mu skandirali. Danas niti on poštuje njih, niti oni njega.
Od Šukera zaziru i zaposlenici u Hrvatskom nogometnom savezu. Kažu da je uveo strahovladu od prvoga dana otkako je stupio nogom u kuću nogometa, pa demonstrativno prelazi prstom preko namještaja kako bi se uvjerio da je pobrisana prašina, svi mu zaposlenici moraju e-mailom dnevno i tjedno raportirati što su radili i što će tek raditi. Osoran je i neugodan, a neke su službe u nezavidnoj situaciji, primorane na potpisivanje nekih čudnih ugovora, osobito onih koji protežiraju njegovog posrnulog prijatelja Damira Anića i njegov tihi ulazak među sponzore HNS-a... Zato su svi najsretniji kad se šef sunča na imanju svog prijatelja, vlasnika zaštitarske tvrtke Zlatka Sokola Marića, tisućama kilometara daleko na karipskom otočju Turks i Caicosu. A u Marićevoj karipskoj oazi u posljednja je tri mjeseca boravio u dva navrata, oba puta vraćajući se sa službenoga puta iz Brazila. Možda su i zato Šukerovi troškovi na poslovnoj kartici HNS-a u posljednje vrijeme toliko visoki.
Šuker mjesečno troši 300.000 kuna i kocka
Drukeri iz Saveza kažu da predsjednik mjesečno troši između 200 i 300 tisuća kuna. Da, teško je iz perspektive takve raskoši shvatiti navijača koji nema ni 300 kuna za ulaznicu da bi gledao Hrvatsku i Makedoniju. Ali, kao što već rekosmo, predsjednika „boli k..." za one koji nemaju. A ima li novca Šuker? Pola hrvatskog javnoga miljea govori da je legendarni centarfor poznat i kao ostrašćeni ljubitelj, točnije ovisnik o ruletu, bankrotirao. Druga polovica, koja si teško može predočiti svu pogubnost kocke, smatra da je nemoguće da čovjek koji je u životu zaradio kao Šuker može tek tako spiskati sve te milijune. Ooo, i te kako može! Šuker ne zarađuje igrajući nogomet već više od 10 godina, a godina ima 365 dana, svaki dan ima 24 sata, a kockarnice nikad ne zatvaraju svoja vrata. Osim ako ste ušli, zaigrali ste se pa kao, ne jednom Šuker, ponudili kockarnici u nedostatku keša - bankovna jamstva. E, onda se ključ okreće s druge strane brave, čeka se da svane i da bankarski činovnici potvrde ili ospore dužnikova jamstva. U svakom slučaju, uz Šukerov kockarski tempo te hladni pogon - nekretnine u Zagrebu, Madridu, Londonu, Münchenu, Novom Vinodolskom... - koji treba servisirati, otopio bi se račun i mnogo imućnijih nego što je to (bio) slavni centarfor.
Osim nogometne škole, Šuker je kad je malo poodrastao, najviše volio polaziti školu ulice, a osobito ga je draškalo druženje sa sumnjivim tipovima, točnije pripadnicima podzemlja. Pravi skandal izazvao je kad je za vrijeme SP-a 1998. u bazu Vatrenih u Francuskoj, u Vittel, pozvao Zlatka Bagarića, kralja kocke i hrvatsko-njemačkog gangstera, jednog od vođa kriminalne zagrebačke scene, koji je zanat naučio kao šegrt jugoslavenske mafije u Frankfurtu. Utakmice na SP-u u Francuskoj bile su i zadnje koje je Bagarić odgledao - samo nekoliko tjedana kasnije ubijen je ispred lokala NK Dubrava u obračunu vatrenim oružjem s braćom Rodić.
Te je večeri sa Šukerovim ubijenim prijateljem bio i Miljenko Žaja Krojf, s kojim se pak Šuker, gosteći ga u Madridu 1996. uslikao na madridskom grobu ustaškoga poglavnika Ante Pavelića. Fotografija je tek 2010. ugledala svjetlo dana. Prvi ju je objavio internetski portal Index što Šukeru danas, kada se rukama i nogama bori da se dodvori Platiniju ne bi li jednom napredovao i do Uefinih dvora, predstavlja „tešku i teško objašnjivu okolnost". Osobito mu narušava vjerodostojnost kada kao čelnik HNS-a mora pozvati navijače da se suspregnu od neprikladnog navijanja. Osobito kad služba traži da osudi Šimunićev - Za dom spremni - pa predsjednik brže-bolje uzmiče, prepuštajući mikrofon drugima da govore.
E sad, što su nogometašu Šukeru kojem je više nego dobro išlo na terenu, trebali u životu tipovi poput Bagarića, Krojfa..., na kraju krajeva i Dina Pokrovca, s kojim se zajedno prihvatio i menadžerskoga posla dok Pokrovac nije ubijen ispred kućnoga praga. Neki su govorili da je možda to strateški potez, jer bolje je imati opasne dečke uz sebe, nego kao čovjek s milijunima na računu postati meta njihovih iznuda. Drugi su u tom čudnovatom drugovanju vidjeli nastrane klice Šukerova poduzetničkoga duha, kojem su višestruko isplativije bile kamate ulice, nego najbolje švicarske banke. Šuker je svojim novim prijateljima davao novac, a oni su onda s njegovim novcem uz dobru proviziju za sebe, a dobru i brzu zaradu za Šukera, kamatarili diljem domovine. Pa tako kažu da je menadžersko partnerstvo Šukera i Pokrovca najprije učvršćeno na kamatarenju, a kad se slavni golgeter ostavio nogometa prepoznao je menadžera u sebi, a istom nekako i Pokrovac.
Teži savezništvu s Milanovićem i Jovanovićem
„Nogomet me kao posao počeo zanimati kad je Hrvatska osvojila treće mjesto u Francuskoj, a kako sam prijatelj s Davorom Šukerom, 1999. rodila se ideja da se počenemo baviti menadžerstvom. On je bio nogometna zvijezda pri kraju karijere, a ja sam momak s dobrim pozicijama u Zagrebu i državi", govorio je Pokrovac nakon svog prvog velikog posla - transfera Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk u siječnju 2005., samo šest mjeseci prije no što će ga smaknuti do danas neotkriveni ubojica.
„Kada završim karijeru, bavit ću se i menadžerskim poslovima, ipak telefonski poziv Davora Šukera u neki klub ima svoju težinu. Menadžerski posao je lakši od otvaranja nogometne akademije, ali želim vratiti nešto nogometu koji mi je puno dao. Upisao sam i višu trenersku školu, ali ne želim biti trener. To sam upisao možda i zato da mi ne bi prigovarali da sam glupi nogometaš", govorio je 2002. za Nacional Davor Šuker. Nogometna akademija mu je u međuvremenu zamrla, jer je Šuker mislio da bi na ime svoje slave svugdje i sve trebao dobiti besplatno, a on bi pritom djeci ipak nešto zaračunavao. Višu trenersku školu nije završio, iako ju je upisao samo zato da mu ne bi prigovarali da je glupi nogometaš, a njegov menadžerski gen kao da se ugasio 2005. kad je u sačekuši ubijen njegov partner i prijatelj Dino Pokrovac s kojim je, osim Nike Kranjčara, zastupao i ove igrače: Dino Drpić i Ivan Ćosić (Dinamo), Srđan Andrić, Mario Carević, Almir Turković, Hrvoje Vejić i Petar Krpan (Hajduk), Alen Maras, Mladen Pelajić, Marko Marić, Dario Smoje, Vedran Ješe i Kruno Lovrek (Zagreb).
Imao je Šuker prije desetak godina još planova - govorio je da će pokrenuti svoj mjesečnik, pa radio postaju, pa da će kupiti zemlju u Istri i izgraditi kamp za svoju nogometnu akademiju iz koje će stasati momčad koja će iz najniže lige jednom ući u najviši razred, kako bi nam svima pokazao kako se to radi vani gdje je on učio i upijao. No, ništa od svega toga, odmah je zagrizao na najveći mamac - danas je veliki predsjednik i „mali od kužine" Zdravka Mamića. Premda se u posljednje vrijeme stiče dojam da bi Davor Šuker najviše volio da Zdravko Mamić nestane s nogometne mape, pa da sve častohlepniji centarfor uživa poput suverena apsolutnu vlast, činjenica je da će Mamić na sceni trajati sve dok će imati novca servisirati svoj preskupi klub i svoju sve skuplju glasačku mašinu, ali i sve one stupove društva, pravosuđe, zakonodavce i policiju, koji ga godinama već održavaju na poziciji moći.
Sve dotle će i Šuker, ma koliko težio savezništvu s premijerom Milanovićem i njegovim ministrom za sport Jovanovićem, plesati kako Mamić svira. Mamić ima i te kakvog iskustva sa saniranjem kockara, a ako je Šukeru doista ponestalo keša, jedini koji u njegovoj blizini još ima za žetone je upravo Mamić. Istina, uskoro će i blagajna HNS-a biti puna do vrha - deset milijuna eura dat će Fifa za plasman Hrvatske na SP, barem još toliko moglo bi kapnuti od sponzorstava i marketinških aktivnosti Saveza. Samo da predsjednik, vječno gladan novca i željan kockanja, ne padne u iskušenje da posudi nešto što nije njegovo i stavi na malu seriju. Ili veliku, svejedno.
Ulli Höness bio je jedna od najvećih faca u njemačkom nogometu, živuća legenda, s Elfom i europski i svjetski prvak, direktor najmoćnijeg Bayerna u povijesti, ali uzeo je nešto što mu ne pripada - zatajio je 28 milijuna eura poreza te je brzopotezno osuđen na tri i pol godine zatvora. Nikakve priče o legendi i nikakve zasluge za domovinu i narod nisu imale šanse u sudnici pred zakonom.
Ne znam je li već netko postavljao ovaj tekst,ali kad sam ga vidio na jednom forumu morao sam ga pročitati i podijeliti s vama.
Navijači su bijesni jer nedostaje njihovih 1800 ulaznica za otvaranje Svjetskog prvenstva za utakmicu Brazil - Hrvatska. Dio ulaznica za utakmice Hrvatske na SP-u namijenjenih navijačima Davor Šuker preusmjerio je jednoj agenciji svog prijatelja Srbina u Njemačkoj!? U posljednje vrijeme Šuker troši između 200 i 300 tisuća kuna mjesečno na karticu HNS-a. Na primjedbe o preskupim ulaznicama za domaće utakmice reprezentacije govori: „Boli me k... što netko ne može ići na utakmice jer nema novca!“
Franjo Tuđman i Helmut Kohl, hrvatski predsjednik i njemački kancelar, osvježavali su se šampanjcem tog vrućeg srpanjskog predvečerja 1998. u VIP salonu stadiona u Lyonu. Deseci tisuća hrvatskih i njemačkih navijača odavno su već okupirali tribine. Tek je nešto više od pola sata ostalo do početka sudara svjetova - do početka utakmice četvrtfinala Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Njemačke. Nestrpljivo se iščekivalo kad će iz stadionske utrobe istrčati nogometni jurišnici, kad je jednom vjernom pratitelju Vatrenih, inače nastanjenom u Njemačkoj, zazvonio mobitel.
„Mislim, zovu me moji nesretnici koji nisu imali priliku doći u Lyon da im dočaram atmosferu. Javim se i ne mogu vjerovati tko je na liniji. Zove me Davor Šuker! Mi stalno gledamo kad će se glave naših igrača pomoliti iz tunela, kad ono Šuker zove i pita jesmo li utopili sve ulaznice koje nam je dao i kolika je zarada?! Proslijedio nam je stotinjak karata, mi smo ih na crno preprodali po tri do četiri puta višoj cijeni. Plaćali su nam i do 500, 600 maraka po jednoj. Rekao sam mu - 'Ne brini, dragi, digli smo oko 50.000 maraka.' Nevjerojatno koliko je u svakom trenu bio i ostao obuzet novcem. Mislio sam da je već u transu povijesnoga dvoboja, a on pita za lovu", godinama kasnije prepričao nam je zgodu iz Lyona jedan od pripadnika Šukerovog njemačkoga kruga Hrvata, s kojima se hrvatski golgeter družio na svojim čestim proputovanjima kroz Vaterland.
Šuker ne dijeli ulaznice
Za razliku od nezajažljivoga golgetera, jednako gladnog golova i maraka, Šukerovi suigrači Jarni, Asanović, Boban, Bilić, Vlaović i ostali svoje su kontingente ulaznica - jer svaki je reprezentativac imao pravo na određen broj ulaznica koje su im kasnije uredno naplaćene iz premija za osvojenu broncu - podijelili rodbini i prijateljima, a višak su dijelili navijačima.
„Ne bih se kladio da je Šuker podijelio ijednu", govori nam Šukerov njemački prijatelj. Mi smo sigurni da je podijelio makar jednu, svom prijatelju Zlatku Bagariću, ali o tome kasnije u tekstu...
Šesnaest godina kasnije Davor Šuker opet hrani svoju tapkarošku narav na račun hrvatskih navijača. Ovaj put manje vulgarno, ne izravno na cesti, nego kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza danas to čini elegantnije preko privilegirane agencije jednog svog njemačkog poznanika, Srbina. Šukeru se živo fućkalo dok se sunčao i provodio na karipskom otoku na imanju svoga prijatelja Zlatka Sokola Marića što navijači u domovini i dijaspori bjesne i luduju jer je netko zamračio njihovih 1800 ulaznica za utakmicu svih utakmica, na otvaranju Svjetskog prvenstva 12. lipnja u Sao Paulu između Hrvatske i domaćina Brazila.
Pravednu podjelu ulaznica, kakvu je osmislila Fifa, hrvatski pravednik Šuker osmislio je malo bolje za svoj i račun svojih „poslovnih partnera". Naime, navijači svake reprezentacije imaju pravo na osam posto kapaciteta stadiona, s time da Hrvatski nogometni savez dobiva i dodatne ulaznice za svoje potrebe, za bivše igrače, izbornike, klubove, dakle za utakmicu s Brazilom HNS je dobio još dodatnih 700 ulaznica. Stadion na kojem će igrati Hrvatska i Brazil prima 65.807 gledatelja: 8 posto ukupnog kapaciteta iznosi 5246 ulaznica. Međutim, navijači su ždrijebom uspjeli kupiti samo 3448 ulaznica, te se pitaju gdje ih je nestalo 1800! Šuker ih je proslijedio agencijama! HNS-ov časnik za ulaznice, Nikša Martinac, pokušao je zapjenjenim navijačima objasniti da Šuker i naš Savez ništa ne muljaju, nego da su ždrijebom bile ponuđene tri cjenovne kategorije ulaznica: po 495, 330 i 220 dolara, ali su navijači odustajali od kategorije najskupljih ulaznica, a previše ih je potraživalo najjeftinje ulaznice, pa je tako stvoren višak navijača, odnosno manjak jeftinijih karata.
HNS-ovim obrazloženjima hrvatski navijači, međutim, ne vjeruju - godinama su se susretali sa Šukerovim okretanjem leđa i figom u džepu dok su kaskali svijetom za najslavnijim naraštajem Ćirinih Vatrenih, a u novije vrijeme shvatili su da i nisu dobrodošli na tribine. Šuker će radije ugovoriti utakmicu reprezentacije pred praznim tribinama u predgrađu Londona, ili na desetak tisuća kilometara daleko od domovine, ako u blagajnu pritom može pospremiti sto, dvjesto tisuća dolara više, a pritom izbjeći neugodni eho uvreda koji ga od Osijeka, preko Zagreba, Rijeke i Splita prati diljem Hrvatske.
Split dobro pamti Šukera
„Boli me k.... što netko ne može ići na utakmice, jer nema novca", uzvratio je kad su mu suradnici rekli da su previsoke cijene ulaznica za kvalifikacijske utakmice za SP.
„Znate kad ćemo opet igrati u Splitu? Nikad!", servirao je na radnom doručku s urednicima hrvatskih medija prije godinu dana, a ponovio ne jednom i u privatnim razgovorima. No, svejedno je neki dan licemjerno otišao i Split tražeći podršku od tamošnjih nogometnih djelatnika za novi mandat predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Zauzvrat im je ponudio novo kukavičje jaje, kazavši kako bi on osobno volio da se kvalifikacijska utakmica za Euro, Hrvatska - Italija, igra na Poljudu, ali da on ne može ništa odlučivati bez Izvršnoga odbora HNS-a. Nitko mu nije povjerovao - cijelo je vrijeme posjeta djelovao iziritirano i uvrijeđeno, a isto su raspoloženje dijelili i njegovi domaćini. Jer, Split još pamti Šukerov visoko podignut srednji prst usred Poljuda 1999. na prijateljskoj utakmici protiv Španjolske. Možeš biti i tri puta zlatna kopačka, ali moraš biti budala da ne možeš otrpjeti fućkanje navijača, nego ih za vijeke vjekova ideš izazvati takvom prostačkom gestom. Ali, da je samo to. Srednji je prst pokazao i nogometnoj javnosti, a zapravo i samome sebi, kad je pristao biti lutak na koncu ispod skuta ozloglašenog Zdravka Mamića.
„Ne mogu vjerovati da je došao ovdje na Rivu tražiti potporu za sebe i onog Mamićevog pajaca, Vrbanovića. Moraš stvarno imati obraz kao đon da pristaneš da te najveći nogometni mafijaš u državi postavi na mjesto predsjednika Nogometnoga saveza, da podržavaš neregularnu ligu s Mamićeve dvije momčadi Dinama, da javno poručuješ da reprezentacija više nikad neće igrati u Splitu dok si na čelu HNS-a, da otvoreno za račun Zagreba miniraš nastojanje Splita da se pokuša kandidirati za domaćina nekih utakmica Eura 2020.", u nevjerici je Šukerovu splitsku šetnju komentirao jedan stari hajdukovac.
„Imao sam 8 godina kad je trpao Japanu, Jamajki, Nijemcima, Francuzima, Nizozemcima... Bio mi je neviđeni idol, a sad je takvo smeće od čovjeka kojeg se i vlastiti grad srami i nije ni u Osijeku dobrodošao...", govori jedan od navijača reprezentacije koji je izvisio za svoju kartu za utakmicu Brazil - Hrvatska.
„Ne želim se vratiti u hrvatski nogomet niti ulagati u hrvatske klubove, jer bih tada morao krasti, lagati i varati", rekao je 2002. godine Davor Šuker u intervjuu za Nacional. Je li se od onda hrvatski nogomet pročistio? Naravno da nije, premrežen je sukobima interesa i uzurpiran raljama Mamićeva klana više nego ikad. Je li onda u međuvremenu Šuker možda odlučio krasti, lagati i varati, kad danas ostvaruje svoj društveni i ekonomski probitak kao prvi čovjek hrvatskoga nogometa i agitira diljem Hrvatske za novi mandat?
„Kada završim karijeru, napisat ću knjigu o istinama u nogometu, a želim da Boban postane predsjednik HNS-a, dok sebe vidim kao čovjeka koji će mu pomagati iz pozadine. Ne patim od titula, mukotrpno sam radio 17 godina u nogometu i ne želim se sutra zabavljati s nekim sjednicama, nekim glasovanjima i tome slično", govorio je tada 34-godišnji Šuker.
Danas ima 12 godina više na leđima i, zlobnici će reći, barem toliko milijuna manje na računu, pa mu se HNS-ova kasica-prasica učinila zamamnim bingom za otkrivanje novih osobnih talenata koje će realizirati kroz javno-privatno partnerstvo uz mentora Zdravka Mamića. A taj je već završio i „akademiju", te uspješno obavio prvobitnu akumulaciju kapitala, najprije uz pokroviteljstvo politike i sustava u pretvorbenoj pljački bjelovarske drvne industrije, onda na makinacijama s gradskim zemljištem koje je prvo kupio od Grada Zagreba za 200 njemačkih maraka po „kvadratu", pa kad ga je Grad prenamijenio u građevinsku zonu, preprodao ga je ponovno Gradu za 1200 DEM po „kvadratu". Samo na toj makinaciji, uz blagoslov Bandića, jednu razbijenu glavu, jednu potrganu štaku i ekspresno umirovljenje jednog nesretnog gradskog pročelnika, zaradio 20 milijuna kuna! Poslovi vječnog zagrebačkog gradonačelnika i vječnog Dinamovog gazde umrežavali su se kasnije preko zajedničke točke zvane Dinamo, kluba koji se u međuvremenu ogadio vlastitim navijačima, a na najboljem je putu, da im se, sada i uz pomoć nekad slavljenog centarfora, uskoro ogadi i reprezentacija.
U Real Madridu prodavao dresove
Šuker je svojim uvredljivim, vulgarnim nastupima već mnogim dugogodišnjim partnerima Hrvatskog nogometnog saveza ogadio daljnje poslovanje s kućom nogometa. Tako je gospođi iz marketinga jedne pivovare, koja godinama izdašno sponzorira HNS, doslovce rekao: „Toliko mi se gadiš da ne bih više poželio biti u istoj prostoriji s tobom!" Potencijalne partnere sa Sportske televizije, direktora i glavnog urednika koji su u HNS stigli na poziv Borisa Durlena, šefa hrvatske malonogometne reprezentacije kako bi s novim predsjednikom HNS-a dogovorili daljnje prijenose malonogometne lige, Šuker je potjerao iz ureda i Saveza vičući za njima: „A, vi ste ti lopovi o kojima su mi govorili!" Valjda je svojstveno onima koji se sami ne ustručavaju uzeti nešto što im ne pripada, a Šuker je to ne jednom iskazao, da vide u svakome oko sebe potencijaloga lopova.
Tko ne pamti blamažu naše zlatne kopačke zbog tri antička novčića koja je u proljeće 2011. pronašao u avionu na letu iz Milana u London. I premda je stjuardesa British Airwayjsa u više navrata putem razglasa zamolila putnika koji je pronašao novčiće da ih preda na izlasku iz aviona, Šuker se pravio gluh i pospremio je u džep tri kovanice vrijedne 25.000 eura. Istoga ih je dana poklonio svojoj prijateljici Tanji B. Ona se kasnije raspitivala kod stručnjaka koliko kovanice vrijede, a oni su već bili obaviješteni o njihovu nestanku, pa su sve prijavili policiji. I tako se Šuker, nekoliko mjeseci kasnije, našao pred Okružnim sudom u Münchenu, gdje mu se sudilo za utaju, te je proglašen krivim i kažnjen novčanom globom od 8000 eura. Šuker je u svoju obranu rekao da mu nije bilo ni na kraj pameti da su novčići toliko vrijedni, te da mu nije jasno da je netko takvu vrijednost mogao zaboraviti u avionu. Šukeru se to sigurno ne bi moglo dogoditi, naprotiv... On je, recimo, iako se izdaje kao najhrvatskiji brend, pokušao sudski, kao neustavno, osporiti plaćanje poreza na vlastiti brend od 258.962 eura. Naime, toliko mu je španjolska država odrezala da mora platiti na zaradu koju je dobio od Real Madrida za korištenje njegova brenda! Vrhovni sud je odbacio Šukerov prigovor kao neosnovan.
U ponosnoj biografiji Real Madrida Davor Šuker ostat će upisan kao crna vrana, jedini koji je „provaljen" da prodaje svoje dresove navijačima, što je za igrača kraljevskoga kluba toliko nedostojno da je neoprostivo. Jednako je volio „ubrati stotku" i za reprezentativne dresove, za svoju vatrenu devetku, a to jednostavno nema veze s neimanjem ili bilo kakvom potrebom, nego s - patologijom. Navijači su ga voljeli samo u 16-ercu, samo dok je zabijao, a on njih samo dok su mu skandirali. Danas niti on poštuje njih, niti oni njega.
Od Šukera zaziru i zaposlenici u Hrvatskom nogometnom savezu. Kažu da je uveo strahovladu od prvoga dana otkako je stupio nogom u kuću nogometa, pa demonstrativno prelazi prstom preko namještaja kako bi se uvjerio da je pobrisana prašina, svi mu zaposlenici moraju e-mailom dnevno i tjedno raportirati što su radili i što će tek raditi. Osoran je i neugodan, a neke su službe u nezavidnoj situaciji, primorane na potpisivanje nekih čudnih ugovora, osobito onih koji protežiraju njegovog posrnulog prijatelja Damira Anića i njegov tihi ulazak među sponzore HNS-a... Zato su svi najsretniji kad se šef sunča na imanju svog prijatelja, vlasnika zaštitarske tvrtke Zlatka Sokola Marića, tisućama kilometara daleko na karipskom otočju Turks i Caicosu. A u Marićevoj karipskoj oazi u posljednja je tri mjeseca boravio u dva navrata, oba puta vraćajući se sa službenoga puta iz Brazila. Možda su i zato Šukerovi troškovi na poslovnoj kartici HNS-a u posljednje vrijeme toliko visoki.
Šuker mjesečno troši 300.000 kuna i kocka
Drukeri iz Saveza kažu da predsjednik mjesečno troši između 200 i 300 tisuća kuna. Da, teško je iz perspektive takve raskoši shvatiti navijača koji nema ni 300 kuna za ulaznicu da bi gledao Hrvatsku i Makedoniju. Ali, kao što već rekosmo, predsjednika „boli k..." za one koji nemaju. A ima li novca Šuker? Pola hrvatskog javnoga miljea govori da je legendarni centarfor poznat i kao ostrašćeni ljubitelj, točnije ovisnik o ruletu, bankrotirao. Druga polovica, koja si teško može predočiti svu pogubnost kocke, smatra da je nemoguće da čovjek koji je u životu zaradio kao Šuker može tek tako spiskati sve te milijune. Ooo, i te kako može! Šuker ne zarađuje igrajući nogomet već više od 10 godina, a godina ima 365 dana, svaki dan ima 24 sata, a kockarnice nikad ne zatvaraju svoja vrata. Osim ako ste ušli, zaigrali ste se pa kao, ne jednom Šuker, ponudili kockarnici u nedostatku keša - bankovna jamstva. E, onda se ključ okreće s druge strane brave, čeka se da svane i da bankarski činovnici potvrde ili ospore dužnikova jamstva. U svakom slučaju, uz Šukerov kockarski tempo te hladni pogon - nekretnine u Zagrebu, Madridu, Londonu, Münchenu, Novom Vinodolskom... - koji treba servisirati, otopio bi se račun i mnogo imućnijih nego što je to (bio) slavni centarfor.
Osim nogometne škole, Šuker je kad je malo poodrastao, najviše volio polaziti školu ulice, a osobito ga je draškalo druženje sa sumnjivim tipovima, točnije pripadnicima podzemlja. Pravi skandal izazvao je kad je za vrijeme SP-a 1998. u bazu Vatrenih u Francuskoj, u Vittel, pozvao Zlatka Bagarića, kralja kocke i hrvatsko-njemačkog gangstera, jednog od vođa kriminalne zagrebačke scene, koji je zanat naučio kao šegrt jugoslavenske mafije u Frankfurtu. Utakmice na SP-u u Francuskoj bile su i zadnje koje je Bagarić odgledao - samo nekoliko tjedana kasnije ubijen je ispred lokala NK Dubrava u obračunu vatrenim oružjem s braćom Rodić.
Te je večeri sa Šukerovim ubijenim prijateljem bio i Miljenko Žaja Krojf, s kojim se pak Šuker, gosteći ga u Madridu 1996. uslikao na madridskom grobu ustaškoga poglavnika Ante Pavelića. Fotografija je tek 2010. ugledala svjetlo dana. Prvi ju je objavio internetski portal Index što Šukeru danas, kada se rukama i nogama bori da se dodvori Platiniju ne bi li jednom napredovao i do Uefinih dvora, predstavlja „tešku i teško objašnjivu okolnost". Osobito mu narušava vjerodostojnost kada kao čelnik HNS-a mora pozvati navijače da se suspregnu od neprikladnog navijanja. Osobito kad služba traži da osudi Šimunićev - Za dom spremni - pa predsjednik brže-bolje uzmiče, prepuštajući mikrofon drugima da govore.
E sad, što su nogometašu Šukeru kojem je više nego dobro išlo na terenu, trebali u životu tipovi poput Bagarića, Krojfa..., na kraju krajeva i Dina Pokrovca, s kojim se zajedno prihvatio i menadžerskoga posla dok Pokrovac nije ubijen ispred kućnoga praga. Neki su govorili da je možda to strateški potez, jer bolje je imati opasne dečke uz sebe, nego kao čovjek s milijunima na računu postati meta njihovih iznuda. Drugi su u tom čudnovatom drugovanju vidjeli nastrane klice Šukerova poduzetničkoga duha, kojem su višestruko isplativije bile kamate ulice, nego najbolje švicarske banke. Šuker je svojim novim prijateljima davao novac, a oni su onda s njegovim novcem uz dobru proviziju za sebe, a dobru i brzu zaradu za Šukera, kamatarili diljem domovine. Pa tako kažu da je menadžersko partnerstvo Šukera i Pokrovca najprije učvršćeno na kamatarenju, a kad se slavni golgeter ostavio nogometa prepoznao je menadžera u sebi, a istom nekako i Pokrovac.
Teži savezništvu s Milanovićem i Jovanovićem
„Nogomet me kao posao počeo zanimati kad je Hrvatska osvojila treće mjesto u Francuskoj, a kako sam prijatelj s Davorom Šukerom, 1999. rodila se ideja da se počenemo baviti menadžerstvom. On je bio nogometna zvijezda pri kraju karijere, a ja sam momak s dobrim pozicijama u Zagrebu i državi", govorio je Pokrovac nakon svog prvog velikog posla - transfera Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk u siječnju 2005., samo šest mjeseci prije no što će ga smaknuti do danas neotkriveni ubojica.
„Kada završim karijeru, bavit ću se i menadžerskim poslovima, ipak telefonski poziv Davora Šukera u neki klub ima svoju težinu. Menadžerski posao je lakši od otvaranja nogometne akademije, ali želim vratiti nešto nogometu koji mi je puno dao. Upisao sam i višu trenersku školu, ali ne želim biti trener. To sam upisao možda i zato da mi ne bi prigovarali da sam glupi nogometaš", govorio je 2002. za Nacional Davor Šuker. Nogometna akademija mu je u međuvremenu zamrla, jer je Šuker mislio da bi na ime svoje slave svugdje i sve trebao dobiti besplatno, a on bi pritom djeci ipak nešto zaračunavao. Višu trenersku školu nije završio, iako ju je upisao samo zato da mu ne bi prigovarali da je glupi nogometaš, a njegov menadžerski gen kao da se ugasio 2005. kad je u sačekuši ubijen njegov partner i prijatelj Dino Pokrovac s kojim je, osim Nike Kranjčara, zastupao i ove igrače: Dino Drpić i Ivan Ćosić (Dinamo), Srđan Andrić, Mario Carević, Almir Turković, Hrvoje Vejić i Petar Krpan (Hajduk), Alen Maras, Mladen Pelajić, Marko Marić, Dario Smoje, Vedran Ješe i Kruno Lovrek (Zagreb).
Imao je Šuker prije desetak godina još planova - govorio je da će pokrenuti svoj mjesečnik, pa radio postaju, pa da će kupiti zemlju u Istri i izgraditi kamp za svoju nogometnu akademiju iz koje će stasati momčad koja će iz najniže lige jednom ući u najviši razred, kako bi nam svima pokazao kako se to radi vani gdje je on učio i upijao. No, ništa od svega toga, odmah je zagrizao na najveći mamac - danas je veliki predsjednik i „mali od kužine" Zdravka Mamića. Premda se u posljednje vrijeme stiče dojam da bi Davor Šuker najviše volio da Zdravko Mamić nestane s nogometne mape, pa da sve častohlepniji centarfor uživa poput suverena apsolutnu vlast, činjenica je da će Mamić na sceni trajati sve dok će imati novca servisirati svoj preskupi klub i svoju sve skuplju glasačku mašinu, ali i sve one stupove društva, pravosuđe, zakonodavce i policiju, koji ga godinama već održavaju na poziciji moći.
Sve dotle će i Šuker, ma koliko težio savezništvu s premijerom Milanovićem i njegovim ministrom za sport Jovanovićem, plesati kako Mamić svira. Mamić ima i te kakvog iskustva sa saniranjem kockara, a ako je Šukeru doista ponestalo keša, jedini koji u njegovoj blizini još ima za žetone je upravo Mamić. Istina, uskoro će i blagajna HNS-a biti puna do vrha - deset milijuna eura dat će Fifa za plasman Hrvatske na SP, barem još toliko moglo bi kapnuti od sponzorstava i marketinških aktivnosti Saveza. Samo da predsjednik, vječno gladan novca i željan kockanja, ne padne u iskušenje da posudi nešto što nije njegovo i stavi na malu seriju. Ili veliku, svejedno.
Ulli Höness bio je jedna od najvećih faca u njemačkom nogometu, živuća legenda, s Elfom i europski i svjetski prvak, direktor najmoćnijeg Bayerna u povijesti, ali uzeo je nešto što mu ne pripada - zatajio je 28 milijuna eura poreza te je brzopotezno osuđen na tri i pol godine zatvora. Nikakve priče o legendi i nikakve zasluge za domovinu i narod nisu imale šanse u sudnici pred zakonom.
Ne znam je li već netko postavljao ovaj tekst,ali kad sam ga vidio na jednom forumu morao sam ga pročitati i podijeliti s vama.
- Najnovije
- Najčitanije
Xabi Alonso na sto muka zbog ozljeda, u kadar uvrstio i 16-godišnjaka
55 min•Liga prvaka
Sučić uspješno operiran, slijedi minimalno šest tjedana oporavka
1 sat•SuperSport HNL
Ristovski: 'Rijeka je bila bolja, a pobijedit ćemo protiv Borussije i Hajduka'
2 sata•Liga prvaka
Francuski sudac dijeli pravdu na dvoboju Dinama i Borussije Dortmund
3 sata•Liga prvaka
Novi problemi za Real Madrid, Vinícius zbog ozljede mora pauzirati
3 sata•Liga prvaka
Modrić ponovno pokazao srce, poslao potpisanu loptu, dres i Zlatnu loptu mladom Hrvatu
4 sata•Nogomet
Delegirani suci za 15. kolo SuperSport HNL-a, poznato tko sudi derbi
4 sata•SuperSport HNL
Newcastle želi zadržati momentum, u goste stižu Čekićari
7 sati•Engleski nogomet
Večeras se sastaju dvije najlošije momčadi Serie A, obje u svojim redovima imaju Hrvata
8 sati•Talijanski nogomet
U dvoboju sredine ljestvice dvije momčadi žele se vratiti pobjedama
8 sati•Talijanski nogomet
Amorim nakon debija: 'Moji igrači su tijekom utakmice previše razmišljali, moraju više riskirati'
9 sati•Engleski nogomet
Super7 by SuperSport: U tjednu derbija traži se jackpot od 16.750 eura!
7 sati•Nogomet
Sudačka komisija HNS-a suglasna sa svojim kolegama na terenu
5 sati•SuperSport HNL
Modrić ponovno pokazao srce, poslao potpisanu loptu, dres i Zlatnu loptu mladom Hrvatu
4 sata•Nogomet
Ristovski: 'Rijeka je bila bolja, a pobijedit ćemo protiv Borussije i Hajduka'
2 sata•Liga prvaka