Iskreno, neda mi se čitati sve...
Uglavnom, par sati prije tekme sam napisao da ću biti zadovoljan bodom, i nakon tekme jesam zadovoljan bodom. Očekivao sam da će oni odigrati dobro i čvrsto i bojao sam se kako ćemo se suprotstaviti tome. I prije utakmice i sad razmišljam jednako, nama je veća šansa utakmica u Belgiji jer će nam taj stil igre više odgovarati, i oni će nas sad neminovno malo podcijeniti i biti previše samouvjereni a mi ćemo garantirano odigrati bolju utakmicu u Brugesu nego doma. Baš kao što su i oni protiv nas odigrali čvrsto, tako će oni naletjeti na naš zid u gostima, a ja sam uvjeren da će poneka kontra sjesti na svoje mjesto, čime ćemo unijeti nervozu u njihove redove. Uvjeren sam da tu utakmicu nećemo izgubiti.
Istina, bilo bi idealno da pobijedimo jer nisam baš siguran da ćemo protiv PAOKa odigrati kako treba na domaćem terenu jer će se i oni garant postaviti na Maksimiru kao i Brugge. Mene je iskreno te utakmice jedino strah. Ne strahujem ni od gostovanja na El Madrigalu, tamo nemamo što izgubiti, a osramotiti se nećemo.
Strahujem od onog posta Iana Wrighta gdje opisuje tu zadnju utakmicu neposredno nakon izvlačenja gdje navodi veliku euforiju, pun stadion, ljude koji su prvi put na stadionu, temperaturu -10 kao na Olympiakosu prije desetak godina u isto doba godine, frenetično navijanje i antiklimaks na kraju... To je nešto što bi bilo strašno, puno strašnije nego ispadanje kolo ili dva prije kraja.

Ali zato vjerujem u Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, vjerujem da ima pravde i da ti nekad mora vratiti ono što ti je nekad oduzeto. Možda to sad zaslužujemo, možda i ne. Ali i nije svakome po zasluzi u datom trenutku. Bilo je generacija koje su bile talentiranije ali nisu bile momčad, bilo je generacija koje su bile momčad ali nisu bile talentirane, bilo je generacija kojima je falio samo dobar trener, bilo je generacija kojima je falio strpljiv izvršni dopredsjednik. Ova generacija talent ima, pokazala je da može odigrati momčadski i da nekad i ne može. Trener je pokazao da može na početku podići momčad, a pred nama je razdoblje u kojem ćemo vidjeti je li previše tvrdoglav i može li posložiti pravu momčad na duže staze. U svakom slučaju, što se trenera tiče, može se reći da boljega nismo imali dugodugo jer utakmice protiv Hajduka i Villarreala ćemo pamtiti po pametnoj i zreloj igri što je bilo do sad endemska pojava u dinamovoj igri. Izvršni dopredsjednik je prodao, istina, prvu violinu, ali je dovođenjem Tonela, Mačka i Fatosa to opravdao jer je doveo 3 dobra igrača na račun jednoga.

Što se tiče navijača, samo mogu reći da su mi prvi put baš istinski falili Boysi, iz jednostavnog razloga jer su ljudi na stadionu bili previše defetistički i autodestruktivni, a Boysi bi to sigurno iznivelirali svojim bodrenjem igrača kad im je to najviše trebalo. Čak bih išao toliko daleko da bih rekao da bi dinamo pobijedio Bruggea da su Boysi bili na sjeveru. I ne bih htio da ispadne da su Boysi krivi, ne, nego suprotno. Ovi kaj su bili na tribini nisu bili tu da pomognu igračima kad je to trebalo, imao sam dojam kao da 70% ljudi ne želi navijati jer ovi loše igraju. Nevjerojatna količina defetizma se mogla vidjeti na tribini... Po tom segmentu prolaz ne zaslužujemo.