je kad je vec trebalo bit 2-0 za nas,nemozemo samo obranu na kriz dok napad sve fula

To je apsolutno točno. Prisjetite se koliko smo mi samo imali sjajnih prilika protiv onog seljačkog bunkera Basela... Nešto je od toga jednostavno trebalo ući. Kvaliteta momčadi se pozna kad se raliziraju i manje prilike.

Možda smo zeleni a možda jednostavno nemamo kvalitete za proljeće... Tko će te kasnije pitat kako si igrao, na kontu je jedan mršavi bod.

protiv werdera u bremenu isto
timu fali killer instinct,cak bi klasnic nakon operacije sve ono ubacio

ja isto mislim da ce bit lakse dobit rennesa nego hsv... mozemo dobiti cak obadvije
ak smo zabili dva gola werderu,cz dva bajernu,zasto nebi 2,3 hsv-u

»Kičma« bez obrane

Mnogi su skloni tezi kako Dinamo »nije imao sreće«. A nije je imao, jer je prodao Eduarda i jer nije angažirao nijednog ozbiljnog, iskusnog stopera

ZAGREB – Dinamo je sjajno igrao protiv jakoga Porta, ali - nije imao sreće. Tadašnja »zlatna kopačka«, Fernando Gomes, zabio je Zagrepčanima pogodak četiri minute prije kraja uzvrata u Portugalu, gdje su domaći slavili s 1-0 i progurali se u 2. kolo KPK-a. Riječ je o jeseni 1983. godine koja nam može poslužiti kao znakovita paralela sa sadašnjim naraštajem. Cijela je ta generacija »plavih« u povijesti ostala označena gubitničkom i malo tko spominje dobru Dinamovu igru.
Sva je prilika da će, jednako tako, povijest pamtiti i - Modrićevu generaciju. Dinamo je u četvrtak poražen protiv norveškog Branna u gostima i, kako je istaknuo maksimirski vezist Ognjen Vukojević, »propustio proljeće u Europi«. I povijest baš neće pamtiti sjajno Dinamovo izdanje iz prvog poluvremena, neće pamtiti da je Dinamo nesmiljeno rešetao suparnička vrata, da su »plavi« uputili čak 12 udaraca prema golu, od čega osam u okvir... Brann je uputio tri, i to sva tri u okvir. Povijest će pamtiti rezultat - 2-1 za Brann! Slično je bilo i nedavno protiv Basela kad su »plavi vrtili« suparničke braniče kako su htjeli, ali je ipak ostalo 0-0.
Hrvatskom je nogometnom pokloniku posebno žao što za koju godinu, kad se osvrnemo na Dinamove europske rezultate, nigdje neće primijetiti da su za taj klub nastupali tako vrhunski igrači - Eduardo, Ćorluka, Modrić... Istina, sadašnji kapetan Modrić predvodio je momčad u velikoj pobjedi protiv Ajaxa u Amsterdamu, ali u samoj piramidi natjecanja taj doseg i nema neke dojmljive proporcije.
Još su dva kola do kraja i postoji nada da »plavi« izbore jedno od tri mjesta u skupini koja vode u 1/16 finala. U Maksimir 5. prosinca dolazi njemački HSV, a 15 dana kasnije Zagrepčani gostuju u francuskom Rennesu.
Mnogi podupiru tezu da Dinamo ni protiv Basela niti protiv Branna »nije imao sreće«. A nije imao »sreće«, jer je prodao Eduarda i jer nije angažirao nijednog iskusnog stopera. I dok prodaju Eduarda donekle i možemo razumjeti, priču sa stoperima ipak ne možemo.
Istina je da kompletnoj maksimirskoj struci valja odati priznanje što je u orbitu lansirala nogometne dragulje poput Eduarda, Modrića ili Ćorluke, ali su i jednako snažne negativne kritike što su olako (pro)pustili taj naraštaj, ne upisavši ozbiljniji europski rezultat.
A propustili su ga ponajprije tako što su u europske okršaje odlučili zakoračiti s neiskusnim obrambenim redom. »Kičmu« svake ozbiljne momčadi tvore čvrsti i, po mogućnosti, iskusni vratar, stoper, vezist i napadač i oko njih bi valjalo garnirati ostatak momčadi. Ali, Dinamova se »kičma« savija baš na obrambenoim dijelu i zato se događa da tri naoko bezazlena duga dodavanja protiv Ajaxa i Branna rezultiraju dvama pogocima i jednom stopostotnom šansom.
»Što da radimo kad takav, iskusni branič ne želi doći? Htjeli smo nešto učiniti, ali - ne žele doći. Robertu Kovaču je klub nudio šest milijuna eura, ali ne želi doći!«, jadao se nedavno maksimirski trener Branko Ivanković.
Je li to doista (bila) tako nemoguća misija?

Dinamo definitivno nije za Europu.

Ma naravno. Dinamo nema sreće i uklet je ali zapravo su najjači u Europi.