Pred Dinamom je sutra još jedan težak dvoboj, možda i presudan. Na Maksimir dolazi HSV i Dinamo će protiv najjače momčadi u svojoj skupini morati tražiti tri boda kako bi imao ikakve šanse dočekati toliko željeno europsko proljeće...

Nakon remija protiv Basela i poraza od Branna zadatak neće biti nimalo lagan, jer osim što je HSV odlična momčad, u odličnoj je formi i u Europi i u Bundesligi gdje je trenutno treći, samo četiri boda iza prvog Bayerna. Baš sutra Dinamo će morati riješiti problem koji ga muči od samog početka ovogodišnje europske avanture, problem efikasnosti i riješavanja izglednih prilika za gol. Trener Branko Ivanković još će jednom morati dobro izvagati koja dva napadača staviti u igru. Pogledajmo koji je to tandem do sada djelovao najbolje i najuvjerljivije.

Za razliku od prošle godine kada je Dinamo bio dosta deficitaran i kada su u napadu osim Eduarda igrao još samo Tadić i Vugrinec koji i nije klasični napadač, ove godine stvari su po tom pitanju puno bolje. Eduardo se zaputio u veliki Arsenal, ali su u Maksimir došli Šokota, Mandžukić i Balaban, tako da je trener Ivanković imao čak pet mogućih opcija za napad. Bojazni da će napad Dinama odlaskom Dudua barem malo otupjeti u hrvatskom prvenstvu nisu bile opravdane, dok je u nekim europskim utakmicama neefikasnost ipak došla do izražaja. Što se tiče kvalitete igre i kreiranja prilika Dinamo je ove godine pokazao razinu više od prošle, no što se realiziranja tih istih prilika tiče stvari nisu baš bile sjajne. Treba spomenuti da Ivanković od početka svoje vladavine u Maksimiru protežira sustav 4-5-1 u kojem i kad igraju dva napadača jedan je u vršku napada, dok je drugi obično na lijevom krilu ili točno iza isturenog napadača.

U svojoj prvoj utakmici u Europi, u prvom pretkolu Lige prvaka protiv Hazara, Modri su nastupili s Tadićem u vršku napada i Šokotom iza njega. Oba dvojica uklopila su se u sivilo momčadi koja je s Azerbajdžancima remizirala 1:1. Osim što nisu zabili pogodak, nisu se našli ni u puno šansi i ono malo opasnosti za vrata domaćina dolazilo je većinom iz veznog reda predvođenog Sammirom i Modrićem. U drugom poluvremenu umjesto Tadića u igru je ušao Mario Mandžukić koji se trudio i trčao, ali bez pravog učinka koji bi ugrozio gol Hazara. U uzvratu Dinamo se opet mučio i tek u produžetku, nakon 1:1 u regularnom dijelu, s dva gola izborio nastup u 2. pretkolu Lige prvaka. Odlučujući gol koji je Dinamo vratio u igru dao je Davor Vugrinec na asistenciju Mandžukića. U toj utakmici ponovno je u vršku napada igrao Tadić, a iza njega Mandžukić. Tadić se iskazao borbenošću i aktivnošću, ali i nepretnostima. U toj utakmici pokazao je ono zbog čega u Maksimiru još imaju glavobolje, kroničnu neefikasnost i tek je pred kraj utakmice zabio treći gol Dinama koji je samo potvrdio prolaz dalje. Puno bolji bio je Mandžukić koji je, osim što je namjestio prvi gol, zabio i drugi i osim toga odigrao odličnu utakmicu. Već se tada naziralo da će biti veliko pojačanje za Dinamo.

Sljedeći test bile su slovenske Domžale koje je Dinamo trebao proći kako bi dočekao veliki Werder u trećem pretkolu. Ponovno su Modri prvu utakmicu igrali u gostima i upravo je ta utakmica u Domžalama bila jedna od boljih i zrelijih utakmca u Europi. Od prve minute hrvatski prvaci su zagospodarili terenom i pokazali tko je bolja momčad. Tom je prilikom od napadača utakmicu počeo Šokota, sam u vrhu napada, a iza njega ovaj put nije bilo ni Tadića ni Mandžukića, nego trojica veznih, Sammir, Modrić i Guela. Baš u tom dvoboju Šokota je pokazao dijelić onoga zbog čega je bio tako dobar i omiljen u Dinamu prije nego se zaputio u Portugal, sposobnost da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme i nos za gol. Već u sedmoj minuti Tomo je načeo prvake Slovenija nakon dobro ubačaja Modrića, a sudjelovao je i u drugom pogotku u 50. minuti kada je u kontri odlično uposlio Modrića. Uzvrat u Zagrebu bio je čudna utakmica, Domžale su promašivale, Dinamo zabijao. Iako su Slovenci igrali hrabrije i poduzetnije Dinamo je rutinirano s 3:1 ispratio goste doma. Ovaj put u napadu je nastupila nova kombinacija, Šokota u napadu, Mandžukić odmah iza njega. I jedan i drugi odigrali su solidnu utakmicu, Šokota se još jednom upisao u strijelce, a Mandžukić je svojom brzinom i presingom bio konstantna opasnost za slovenska vrata.

Nakon toga došao je veliki Werder i baš u ta dva dvoboja Dinamo je pokazao boljku koja ga prati od početka sezone. Igra se lijepo i brzo, prilike se stvaraju, ali i promašuju. U prvoj utakmici u Bremenu Modri su se ispromašivali za cijelu godinu. U vrhu napada ovaj put je bio Šokota, a iza njega Balaban. I baš je Balaban mogao biti herojem utakmice i riješiti prolaz Dinama već tada, u Bremenu, samo da je bio malo prisebniji u brojnim prilikama pred golom Werdera u kojima se našao. Dinamo je od početka pokazao da nije došao samo položiti oružje i predati se, počeli su čvrsto i dobro i u prvom poluvremenu bili su apsolutno bolja momčad. Boško Balaban, koji je nedavno prije toga ponovno postao članom kluba, promašio je tri izgledne prilike prije nego što je konačno pred kraj poluvremena na asistenciju Mandžukića, koji je ušao umjesto indisponiranog Šokote, posrpemio loptu u gol. Iako su Nijemci odmah na početku poluvremena izjednačili Modri su i dalje napadali i bili opasni i Balaban u 70. minuti nije iskoristio još jednu opasnu situaciju, da bi na kraju utakmica bombom Almeide završila 2:1 za Werder.

Uzvrat u Zagrebu treba što prije zaboraviti. Tražila se pobjeda od 1:0, no umjesto toga gosti su poveli iz sumnjivog jedanaesterca. Dinamo se brzo vraća u igru i izjednačuje dalekometnim pogotkom Vukojevića. Nakon toga bremenski tragičar Balaban koji je igrao u vrhu napada promašuje dvije izgledne prilike, a u pred kraj poluvremena prvo Werder iz kontre dolazi do vodstva, a Modrić iz jedanaesterca još jednom izjednačuje. U nastavku unatoč terenskoj inicijativi Modri nisu pokazali ništa u napadu i umjesto da zabiju primili su još jedan gol. Ovaj put iza Balabana igrao je Mandžukić, ali u ulozi lijevog krila i unatoč trudu odigrao je, poput cijele momčadi, blijedu partiju. Puno pomogao nije ni ulazak Vugrinca u drugom dijelu. Još jedna utakmica koju treba zaboraviti je i ona protiv Ajaxa u Zagrebu. Iako su imali više loptu u nogama i nešto pokušavali Dinamovci su bili potpuno neopasni u napadu. Ajax je uspio u svom naumu, umrtviti igru, zaustaviti Luku Modriću i odnijeti što bolji rezultat iz Zagreba. Jedini gol pao je iz nespretnosti modre obrane i svi su mislili da je to kraj još jedne Dinamove priče u Europi. I baš kad su to svi mislili Dinamovci s ih u Amsterdamu razuvjerili i to na najbolji mogući način.

Od prve minute bilo je jasno da to nije Dinamo iz prve utakmice u Zagrebu. Igrali su zrelo, mirno i pametno i što je najvažnije bili su opasni po gol Ajaxa. Nastupio je mladi napadački tandem, Mandžukić-Tadić koji je cijelu utakmicu do očaja dovodio obranu Kopljanika. Upravo su njih dvojica jedni od najzaslužnijih za sjajnu Dinamovu pobjedu, svojim prodorima, brzinom i mijenjanjem pozicija predstavljali su trajnu opasnost za gol Ajaxa. Prvo su njih dvojica kreirala dvije dobre prilike, da bi zatim upravo na Mandžukiću bio napravljen jedanaesterac iz kojeg je Modrić doveo Modre u vodstvo. U drugom dijelu malo je puštena noga s gasa, svoj dio posla odradio je i Koch koji je obranio nekoliko opasnih prilika domaćina, da bi u produžecima sjajni Mandžukić s dva gola trasirao put Modrih prema Ligi Uefa.

U prvoj utakmici u Ligi Uefa protiv Basela u vrhu napada počeo je Šokota, a na lijevom krilu Mandžukić. Na toj utakmici Dinamo je još jednom promašio niz izglednih prilika, a Tomo i Mario u tome su se posebno iskazali. Nije to bio njihov dan i to se dobro vidjelo. Ista priča nastavila se i nedavno u Bergenu kada prvo Balaban i Mandžukić, a onda u drugom dijeli Mandžukić i Tadić nisu znali sprovesti loptu u gol upsrkos dobro izgrađenim akcijama i lijepoj igri. Tako na kraju ostaje pitanje za kakvu će se napadačku kombinaciju sutra odlučiti Branko Ivanković. U dosadašnjih 10 eurospkih utakmica oprobane su sve moguće kombinacije i nijedna nije pokazala da se na nju može računati do kraja. Nažalost i Boško Balaban i Tomo Šokota nisu još našli pravu formu i ponudili navijačima Dinama ono zbog čega su i dovedeni, golove, bar ne u europskim utakmicama. Šokota je zabio dva komada Domžalama, Balaban jedan Werderu, ali su se obojica iskazali i u promašajima. Dapače u nekim utakmicama nisu bili ni dovoljno brzi ni agilni kako bi se našli u pozicijama opasnim po gol. Puno ne pomaže i igranje s dva napadača, jedan iza drugoga i puno se boljom čini varijanta kada jedan napadač igra u vrhu napada, a drugi na lijevom ili desnom krilu. Napadači ne mogu dobro surađivati kada igraju u liniji, ali mogu imati puno bolju pomoć kada na krilima imaju igrače sposobne napraviti dobar prodor i stvoriti višak.

Branko Ivanković pokazao je, unatoč sumnjama, da igranje u formaciji 4-5-1 može izgledati odlično i s obzirom na igrački kadar iz ove je ekipe izvukao maksimum. Nažalost isti problemi vuku se od početka sezone, a to su dekoncetriranost u obrani i neefikasnost u napadu. Ipak najbolji model kako bi trebalo igrati u cjelosti je onaj iz Amsterdama kada je Dinamo pokazao i ozbiljnost u obrani i hladnokrvnost u napadu. Baš tandem iz te utakmce, mladi lavovi napada, Josip Tadić i Mario Manžukić odigrali su sjajnu utakmicu i fantastično su surađivali, prodirući, pritiščući obranu Ajaxa i konstantno mijenjajući pozicije. Mandžukić je u toj utakmici pokazao ono što je pomalo nedostajalo protiv Basela i Branna, hladnokrvnost i preciznost pred golom, a Tadić je, iako bez gola, sjajno pomagao Mariu svojom brzinom i prodornošću. Samo kad bi još krenuo s golovima i konačno 'proradio' sve bi bilo sjajno.

Bez obzira tko će nastupiti Dinamu sutra nasušno trebaju golovi. Treba mu pobjeda i treba mu jedna sjajna, veličanstvena utakmica protiv jakog i poznatog protivnika. Sutra se prilike jednostavno ne smiju promašivati, jer popravnog nema. S obzirom na snagu momčadi HSV-a bit će teško i stvarati prilike pred njihovim golom pa će tako realiziranje istih biti prijeko potrebno. Boško Balaban još se nije dovoljno oporavio od ozljede, Šokota nikako da uhvati dobru formu i priliku bi možda trebalo pružiti baš Mandžukiću i Tadiću. Oni također u zadnje dvije europske utakmice nisu bili efikasni, ali bi ipak svojom mladošću, brzinom i agilnošću mogli biti opasniji za vrata HSV-a. Obojica su veliki potencijali i talenti i možda će baš sutrašnja utakmica to pokazati do kraja. Veliki HSV prava je prilika da se iskažu na velikoj sceni onako kako se i očekuje, golovima...