selektorZG je napisao/la:
buto je napisao/la:
Otkad pratim dinamo, svaki , ali baš svaki put se ekipa nije znala nositi sa pritiskom. Nema veze da li je tada dinamo ovisio o sebi ili su se rezultati trebali poklopiti, nikad nije pobijedio i napravio svoj dio posla. Uvijek je nešto falilo ili je netko drugi bio kriv. Da li je to teren, austrijski zločinac, nedostatak kvalitete, sreća ili nešto treće uvijek je rezultat bio isti . Veliko razočarenje dinamovog navijača. I tako iz godine u godinu. I gle čuda, već je prošlo 40-tak godina razočarenja i frustracija dinamom i Europom.
Evo sad još jedna povijesna utakmica, a u meni se javlja onaj osjećaj da valjda neće sve biti po starom kao i do sada. Iskustvo i razum mi govori da budem skroman u očekivanjima jer će razočarenje biti manje. Iskreno, prateći dinamo u Europi sam se naučio na razočarenja i sada ako bi pobijedili PAOK ja ne znam kako ću se osjećati. Da li će to biti neopisiva sreća ili neko olakšanje da je napokon došao kraj priče o prezimljavanju u Europi koja je očigledno dosta opterečivala klub i igrače. Baš me zanima kako ću se osjećati sutra oko 21h smrznut na Maksimiru.
Vidi cijeli citat
ista spika i kod mene... i baš svaki put radim isto što i ti - radije se furam na pesimizam, pa mi je poslije ljepše (pobijedili ili izgubili), ali ovaj put mi se više neda igrati tog samozavaravanja!
jednostavno HOĆU da napokon pobijede u povijesnoj utakmici! ne želim im unaprijed dati alibi, a ni sebi odstupnicu od razočaranja koje slijedi ako spušimo i ovaj put...
previše se toga nakupilo - od vanjskih napada na klub, animoziteta drugih klubova i njihovih navijača, beskrajnog niza afera koje su razdirale klub (često medijski prenapuhanih, ali tim i gore), pa na koncu autodestruktivna podjela među nama navijačima plavih (na radost protivničkih), uz opće okolnosti sjebane države i sjebanog gospodarstva... treba nam katarza za sve to!
a i čisto sportski gledano - uz taj povijesni problem čekanja od 41 godine na prezimljavanje (mada je svakom razumnom jasno da nam daleko više vrijedi igrati SVAKE godine u bilo kojem EU natjecanju, od toga da svakih deset godina dočekamo proljeće), nakupilo se tu raznih nesreća samo u ovoj sezoni - počelo je iznenadnim odlaskom Mandže, pa Zajecovim katastrofalnim potezom da NE ide u Goricu na uzvrt s Koprom, i onda tamo sramotni poraz i raspršivanje euforije koja se nakupila nakon prve utakmice u sezoni, poraz od Rijeke (uz autogol badelja), ispadanje iz LP od Šerifa, smjena Zajeca, odlasci legendi Butine i Šimića, nakon što je momčad već ušla u nova natjecanja, tijesni prolaz kraj Mađara (opet odigran uzvrat u grču), povreda Lončarića (treći put skrši koljeno tama kada uhvati formu), onda onaj fucking glupo primljeni gol u Grčkoj, pa promašaj u trećoj minuti i promašeni penal protiv Bruggea, glupo zarađeni crveni karton Bišćana... dosta je više - želim katarzu za sve to što mi se nakupilo!
jednostavno - ovaj put moramo pobijediti!
iako sam iz drugog dijela grada, iako će biti minus 5, ovaj put idem tramvajem na utakmicu, samo zato da bih nakon utkamice išao pješice u rijeci navijača koja će pjevati i slaviti sve do Trga bana Jelačića, gdje će biti veliki tulum šampiona!
Znači ima nas više koji tako razmišljamo.
Nemam više tako malo godina, a još nisam doživio taj osjećaj slavlja i povijesnog uspjeha. Neka to bude sutra.