dok nisam počeo dolaziti na ovaj forum, brijao sam da sam bolestan, 3 dana prije neke tekme, samo razmišljam o Dinamu, navijanju, mogucim raspletima....sada vidim da nisam jedini, odmah mi je lakse
znam da će sad ispast patetično, ali ja ovu tekmu ne doživljavam kao biti ili ne biti
Dinamo mi je uljepšao ovu godinu (ne samo ovu), i kako da ja sutra kažem i jednu riječ protiv bilo kojeg igrača, kluba, ako ne zavrsi po nasim zeljama....
ljubav će biti samo još jača, ako je to moguće...nešto kao nakon Sheriffa...šok i nevjerica 10 min nakon tekme, pa dođeš doma, legneš u krevet, misliš si, joj ona papčina Sle....., pa stativa Dode, zaspeš, probudiš se, i barem kod mene, druga slika u glavi, okreneš na pozitivu, tražiš najlakše u ždrijebu za europsku ligu, gledaš potnecijalne trenere.....
sjetit će se oni koji su bili protiv Arsenala, koje je to ludilo bilo, a čak se i povećavalo kako smo primali golove

svega sam tu nadrobio, ali poanta je, idemo dobit ovo
AJMO PLAVI.....