Kakav crni zeleni Werder. Zaboravite kukanje. Boli vas aduktor zadnje lože, pijete noćima, imate ljubavnice i vanbračnu djecu, pišate u lavabo, ne znate plivati? Kog briga. Istina, ne liječite sidu, niste pronašli novi planet, pa ni mačku niste spasili s drveta; ali kad izađete na taj ukleti maksimirski travnjak u svetom dresu pred 40.000 grla, pogledate tribine kako se tresu od urlika, osjetite miris navijačke krvi, ritam bubnjeva, znoj na licima, dim baklji u grlu i očima, shvatit ćete. Pogledajte dobro u krug. Tu ste doma, a mi vam čuvamo leđa. S najljepšim grbom na prsima, istrčat ćete na prvu crtu, pogledati jedan drugome u oči, zakunut se - do zadnje kapi znoja, stisnuti zube i bez kalkulacija, lažnih osmijeha, stisnutih figa natopiti dres pobjedom - toliko nam dugujete.

Bez Dinama, vi ste nitko i ništa, baš kao i mi. I zato nemate pravo. Nemate pravo na strah. Ne ovaj put. Kukavicama se ne oprašta. Zaboravite, bar ovaj put, slavu, moć, hrpe dolara, plitke manekenke i bijele limuzine; skupite se pod plavim barjakom i odigrajte za osjećaj. Onaj osjećaj pobjede pred deliričnom masom, ljudima koji su prošli tisuće kilometara zbog kluba koji im je toliko ******** uzvraćao pognutim glavama i neshvatljivim porazima. Napravite to i uživajte, jer, jesen, dvije i nema vas više. Putujete uz kavijar i šampanjac na travnjake snova, ogrnute potocima slavlja i glamura. I tu se rastajemo.

Vama pogledi milijuna ljepotica bez duše, plastični pljeskovi, pobjede bez okusa i mirisa; nama zagrljaji pijanih prijatelja na kiši, u gustom dimu na 0:0. Budimo iskreni, ne bi se mijenjali. Ni mi, ni vi. No, oprošteno vam je. Ako prije bijega u Europu, dovedete tu istu EUropu u naše dvorište, da im pokažemo kako se voli. Navija. Živi.

Ima nas debelih i ćelavih, ružnih i glupih, dlakavih i munjenih, no uvijek smo tu, uz vas. Sjetite se toga jednog dana kada vas prodaju Nijemcima, Španjolcima, Talijanima, Englezima, Rusima, kad istrčite na ušminkani Nou Camp, Old Trafford, Delle Alpi. Sjetite se onog osjećaja na prepunom, trulom Maksimiru kada je pao moćni Werder. I priznajte. Sami sebi. Jebeš lovu. To je to. Nikada njihove pobjede neće biti slatke, koliko su gorki naši porazi. I zato, ramenom, koljenom, bubregom, jetrom, nije bitno. Zabijte taj prokleti gol, ukotrljajte taj kožni balon iza crte, za nas, za osjećaj. Za oproštaj...

Idemo plavi, utakmica sezone!

To se mora dobiti, pa tek onda raznisljati o Ajaxu.
Vecaras ce se slaviti, siguran sam
Pozdrav svim navijacima Dinama, i onima koji ce veceras navijati za plave 

Ne volim Dinamo niti malo, ali još manje volim novinare i njihove floskule. Ajmo momci, umirovite barem jednu večeras.

Židakovo pismo dragom Bogu: Smiluj nam se nakon 40 godina 'čistilišta'

Dragi Bože, budi samo jedan dan - dinamovac! Ako ne znaš, to je jedan prilično nesretan nogometni klub, koji se muči kao sin tvoj na križu u tvojoj dolini suza, klub kojega si među prvima istjerao iz raja! I već 40 godina pati u “čistilištu” zbog sitne prijevare 1967. godine...

Svakome si nešto dao. Milanu Bandiću 7,5 milijardi zagrebačkih kuna, Ćiri Blaževiću besmrtnost i dugovječnost, Zdravku Mamiću si usadio trgovački duh i obdario ga milijunima škuda, gradu Zagrebu si dao više pučkih kuhinja nego kazališta i knjižnica. I bacio si na Dinamo nogometno prokletstvo. Samo si Hajduk gore kaznio, dao si mu Keruma... Daj stoga nešto i plavom nogometnom puku, koji ti se može odužiti samo jednom svijećom na Kamenitim vratima...

Znam da su ti Židovi razapeli sina i da si zbog toga malo ljut na njih, ali oni su tvoj odabrani narod i nadam se da njihov najpoznatiji nogometni klub Ajax neće biti prijetvoran i licemjeran, da će odigrati pošteno i fair. Znam da su dobili “znak s neba”, da su u utorak, suprotno svojim običajima, imali zatvoreni trening, i da će danas igrati u najboljem sastavu, sa Suarezom, a da će izostati jedino Demy de Zeeuw.

Bože, možeš li pokrenuti Sammira i načas ga pretvoriti u Messija, možeš li prosvijetliti pamet Mandžukiću, da ne misli samo na škude već i na dres koji nosi, i možeš li razveseliti nekoliko tisuća promrzlih navijača na Dolcu, kojima si poslao “muke paklene”, minus jedanaest Celzijevih stupnjeva, ali koji će, unatoč hladnoći, od sreće skočiti u Manduševac. Ako ovaj put budeš na našoj strani. Nemoj svojoj djeci uzeti za zlo ako su razbili poneki tramvaj, poneki austrijski grad, poneku češku ili rumunjsku pivnicu, taj grijeh smo duboko okajali...

No, kada bolje razmislim, možda sam trebao kleknuti pred jednog “drugog boga”. Uopće ne sumnjam da će božje simpatije biti na strani Dinama, ali sudac je - Španjolac. Carlos Velasco Carballo. A to je nekad važnije i od Božje naklonosti

pobjeda DA , čisto sumnjam u proljeće Dinama

mrgud kopiraj to i u sumrak novinarstva.

Bože debila...

Ovaj Židak nije normalan. Stvarno.