eto me konacno s utakmice...


kad golman sve skida, kad Biscan galami na suigrace, kad Samir igra jedinog napadaca, a Cufre istrcava kontru u 80. minuti za 2:0 onda nemres izgubit ni od puno jacih momcadi... svaka cast naklon do poda, velika pobjeda

na tribinama jedno 20-22 000... cijeli dan je izgledalo da ce padat prokleta kisa, al se ipak smilovala... eto, sad je pocela padat...

Vahid je iznenadio postavom s Moralesom i Tomecakom i narocito mu je Tomecak uzvratio povjerenje, bas je dinamit... Morales je pak igrac koji moze igrat na 20 metara oko protivnickog gola i nista vise... zabili smo gol, pa je Vahid promijenio pozicije Samiru i Moralesu, gurnuo Moralesa u sredinu i onda nas doslovno nije bilo nigdje 20 minuta... pa je vratio Samira u sredinu i dalje je bila sve rutina. Morales u ovoj momcadi moze eventualno mijenjat Samira u tekmama protiv Inkera i Dragovoljca, u prvom kolu kupa i to je to... lik je jednostavno inertan, treba mu dvije sekunde da se sjeti potrcat, a i to izgleda usporeno

imali su i zuti dosta sansi, no eto, osmijehnula se i nama jednom sreca, odlazilo je ili iznad gola, kraj gola ili je branio Kelava. Kako je krenulo drugo poluvrijeme, svakih 20 sekundi sam gledao na semafor; jako je sporo vrijeme prolazilo, nikad kraja

Badelj je los i svojim potezima iritira tribine, to se mora jasno reci... za svaki dobar potez napravi 3 losa... naspominjalo mu se majke kad je izmuljao nesto s onom povratnom pri 0:0 tamo negdje u 8. minuti i naravno kad je upropastio onu kontru za 2:0, kad je isao nicim izazvan petom dodavat iz ledja... jos je imao i nekoliko krivih dodavanja unazad svojim igracima, a koja se redovito zavrsavala kod Spanjolaca... uzasan Badelj, trebalo bi ga malo isamarat da dodje sebi. Vec je opasno blizu da ga publika uzme na zub, a znamo sto to znaci

ne znam dal se to vidjelo na tv, al dobar dio utakmice je najistureniji Dinamov igrac bio na 45 metara ispred svojeg gola... jako se respektiralo ove, isli se oprezno, pazilo na svaku gresku... u principu smo ih dobili na kontre, a Vaha je postao valjda prvi trener kojeg ja pamtim, a da je dobio ovacije zbog pobjede ostvarene kontrama, na Maksimiru
 
mislim, nije to nista lose, vremena i obicaji se mijenjaju... vjerojatno je i to dio sazrijevanja