Mamic nije Dinamo. Prije Mamica su bili drugi Mamici, Mamic ce otici i nakon njega ce doci novi Mamici. Dobri ili los, nije bitno, bili su, otisli su, doci ce i otici ce. Oni nisu i nikad nece biti Dinamo.
Navijati protiv Dinama je glupo. Rezultati ce ostati. Sva brukanja u Europi stoje uz rijec Dinamo, ne uz rijec Mamic. Koga ce 20 godina nakon Mamica boliti ku*ac za Mamicem? Lik je ucinio toliko zla, ali ce ga se zaboraviti. Nove generacije nece imati pojma tko je taj. Ja nisam bio rodjen 1982., znam ekipu, znam trenera, znam rezultat, nemam blage veze tko je bio predsjednik, tko je sjedio u upravi i sta se dogadjalo. Moje dijete za 20 godina nece imati pojma tko je bio ovo desetljece u upravi Dinama, vidjet ce mrtvo slovo na papiru na kojem pise da se Dinamo brukao, da je igrao pred par gledatelja i slicno. Te stvari ce biti tesko objasniti.
Kad je Vida zabio u 97. nisam vidio nigdje Mamica na TV-u. Jesam gledam na TV-u, ali ga nisam vidio. Stvarao sam susjedima psiholoske probleme sigurno deset minuta, mislim da i danas imaju posljedice. Gledao sam 96. minuta tu utakmicu s cudjenjem i nevjericom, ali sam u 97. pri onom golu pukao. Mislim da u kucnoj atmosferi tako zustro nisam proslavio ni one produzetke s Ajaxom kad sam mladjeg brata koji je zaspao bacao po kuci. U glavi su jos bili Temisvar, Sheriff, PAOK, svjeza Liga prvaka i jos je samo trebalo ispasti u drugom pretkolu kao slag na tortu. Ne znam, nisam to mogao pozeljeti, pa nakon sto je usla vise uopce nisam gledao, istresao sam emocije po hodniku i terasi da bih usao nazad u dnevnu i pitao jel uopce ostalo 3-2 do kraja. Dosao sam sebi tek kad mi je u glavu doslo da to nije nikakav zlatni gol, da je to Dinamo i da Dinamo moze i to prokockati.
Kolega prije je spomenuo kako se srami svojih postupaka jer zna da nije bio uz Dinamo u dobru i zlu. Unazad godinama sam milijun puta vlakom dosao u Sesvete i milijun puta gledao onaj grafit na kolodvoru i pitao se koliko tu ima istine.