Baš to. Moj deda je nešto mlađi i ne sjeća se Građanskog, ali njegov stariji brat mi je često pričao o našim tekmama protiv HAŠK-a i kak su oni uvijek bili napirlitani i nitko ih nije volio hehe. Njemu je to uvijek bio jedan te isti klub, i u vrijeme kad nikome nije ni padalo na pamet raspravljati o tome, kad je Dinamo dobio sadašnji grb, taj grb je praktički varijacija na temu grba Građanskog. I igrači, i stožer, i navijači, i grb, i boja... ne znam, i kad su oni gore tvrdili da smo osnovani 1903. i kad su tvrdili da je 1945., ja sam uvijek smatrao Dinamo i Građanski istim klubom koji je osnovan 1911., a 1945. mu je promijenjeno ime i grb. Građanski je bio baš to kaj mu ime veli: zagrebački, građanski klub koji je bio simbol grada, a Dinamo je prerastao to i postao klub koji je simbolizirao puno više od grada i kluba, jednu ideju, čak i politiku, filozofiju. Jebemu, pa mi smo 11 puta bili drugi u prvenstvu SFRJ, mislim da je pola od toga bilo dva-tri boda od naslova - znate kako se lako ukradu 2 boda u komunističkoj ligi? Meni je to uvijek bilo isto, jednostavno dvije etape povijesti, kao SR Hrvatska i RH, jednostavno ono nešto naše, samo prisilno prilagođeno postojećem sustavu.

I ovo drugo kaj si napisao, prije mog vremena je, ali mislim da je to, tih par mjeseci bila jedinstvena povijesna prilika, da se onda vratilo ime Građanski ove rasprave ne bi ni bilo. No Tuđman je bio prokleti iskompleksirani megaloman koji je htio iskoristiti bazu Dinamovih navijača da bi stvorio neki novi, svenacionalni klub koji pod svoje okrilje okuplja sav nogomet koji je uopće postojao u Zagrebu do kraja Drugog svjetskog rata. Zato i je tu bio HAŠK da bi bio stariji od Hajduka i zato je bila Croatia da bi bili megaultrauberhrvati, najstariji, najveći, najslavniji... ne možeš ljudima prodavati takvu maglu. I nije uspio.