ništa. Taman za osmi klub Serie A

Halilovic od odlaska iz Dinama ima više žutih nego golova... kao ofenzivni vezni

Bjelica za SN. 

Je li moguće da netko još dođe?

Uglavnom smo se kompletirali, no moguće je da dođe još jedan napadač.

Najveća zagonetka je Moharrami, kako ga vi vidite?

Svi ljudi s kojima sam pričao iz Irana tvrde mi da je pravi igrač, da je najbolji bek Azije, vidio sam ga na dva-tri treninga u Zgb pokazao je da ima nešto, vrlo zanimljiv igrač i ja se nadam da će se prilagodit i pokazat tu kvalitetu. Danas ili sutra će se priključit ekipi. 

najbolji bek Azije nije ušao u popis 23 igrača Irana, pa da bude bar rezerva desnom beku iz Oostendea

Muharem je najbolje skrivana tajna bliskog i dalekog istoka. Istinski hidden gem. 

Ovo sam uzeo iz SN - komentar Sretena Ćuk čisto dobro zvuči

Znači, Dinamu bi se isplatilo uzeti Moharramija?

- To mora reći Dinamova struka, u to se ne petljam. Ja samo kažem da u Iranu ima kvalitetnih igrača, kojima treba određeno vrijeme da se prilagode na europski nogomet, neki uspiju, neki ne. Ono što je također istina jest da s iranskim igračima, zbog njihova odgoja i načina života, nema problema u smislu discipline. Učeni su da poštuju autoritete i rade što im se kaže - zaključuje Ćuk.

Bilo bi zanimljivo da neki novinar sazna kako je dosao,zasto nije na sirem popisu.
Postoji prica o svađi Queiroza i Ivankovića.Ili je opet riječ o nekom pranju para u kombinaciji Ivankovic-Mamic kao i onaj Ali Karimi od prije par sezona

Zašto nije išao je druga priča , činjenica je da je u idealnoj jedanaestorki prvenstva Irana 

 Radi se o igraču koji me podsjeća na Etta. Nabijen je, brz, dešnjak, okomit. Bazična mu je pozicija desni bek, iako može igrati i na krilu, no mislim da bi u Dinamu ipak prije bio bek - govori Sreten Ćuk, koji je trenirao Moharramija u Iranu.

Dobro, ja sam Etta trenirao kad je imao 30 godina, ovaj je dečko puno mlađi. Kažem, njegove su odlike desna noga, brzina, prodornost i okomitost, a bi li u Dinamu došao do izražaja, to ne mogu predvidjeti. Igrači koji iz Irana i susjednih zemalja dolaze u Europu željni su učenja i s njima treba imati strpljenja, ne može se očekivati da odmah uđu u stroj i budu veliko pojačanje. Jednostavno, drugačija je to kultura, drukčiji mentalitet, prilagodba je uvijek najveći problem. Uspiju li prijeći tu barijeru, premostiti kulturološke razlike, onda ti igrači mogu napraviti dobre karijere. Recimo, nemate ih puno u Europi, pogotovo ne u velikim klubovima, upravo zbog toga što im je teško doći u vrhunski klub i odmah pokazati klasu. Najviše ih je u Kataru, blizak im je mentalitet i kultura, a kad idu u Europu, onda dolaze u lige srednje snage, poput Belgije ili Rusije. Zato im je i Hrvatska primamljiva, sjajna odskočna daska, ako se dobro prilagode i njihov talent dođe do izražaja, tada mogu otići u neki jači klub.

Još malo Sretena Ćuka o Sadegh-u.