Hajrovic je 2013. usao s klupe za BiH u Slovackoj i nakon minute na terenu pogodio je golcinu s nekih 20-25 metara. Bila je to kljucna pobjeda u zavrsnici kvalifikacija i BiH je kasnije otisla na SP u Brazilu. Ja sam tad Hajrovica znao samo po famoznoj izjavi 'ja se osjecam kao svicarac i zelim igrati za Svicarsku'. Novinari su ga sprdali pa mi je postao poznat, ali ne kao igrac, jer sam ga prvi put gledao tad protiv Slovacke. Istina da je zabio tu golcinu, al kasnije kad god sam naletio na neku utakmicu da on igra, bilo za BiH ili Werder, covjek je samo pucao. Ne znam da li je bio takav prije tog gola ili ga je taj gol digao u nebesa pa misli da ima sjajan sut s kojim ce rijesiti utakmicu golom s 30 metara. Volim igrace koji imaju muda opaliti loptu tako, ali ne svaki put. Ponekad ima boljih rjesenja, pucaj jednom, dvaput, pa i triput na utakmici, a on ju tuce kad god stigne. Najjadnije od svega je to sto njegovi sutevi uopce nisu opasni. Da je to sut zbog kojeg cu ja pomisliti da je gol onda OK, pucaj svaku, uci ce jedna na utakmici, a njemu ocito treba 20 utakmica, a ne 20 suteva da pogodi jednom. Dovoljno je samo vidjeti da treba u prosjeku skoro 300 minuta da postigne gol. Ne znam da li ima itko da navija za Dinamo i prati utakmice, a da ga on ne zivcira svojim potezima. Ako ima, divim vam se.