tuturutu je napisao/la:
Nino Bule je napisao/la:
tuturutu je napisao/la:
Kakve to veze ima sa dinamom?
Vidi cijeli citat
Morat ces njega pitat on prica o concordiji i građanskom a moj stav je svakako da je dinamo nastavak bivseg građanskog kao sto je to bio stav u hrvatskoj u trenutku osnutka dinama
Vidi cijeli citat
Kuzim.
Jos mi fali info na koji dinamo u hrvatskoj mislis? Koje godine je taj osnovan?
Vidi cijeli citat
EDIT: tek sad vidim koliko sam napisao, ali uzmite minutu-dve, mislim da vrijedi.
Možda najjača stvar u našem licemjernom društvu je licemjerje navijača Hajduka kad napadaju Dinamovu povijest i sebe postavljaju na neki pijedestal morala i poštenja, a deset puta su gori. Da, naša povijest ima svojih mana, prvenstveno ono prvenstvo koje je Tuđman ukrao Rijeci i kojeg nas je sve pomalo sram, ali onda dođu pravednici iz Splita sa svojih 1000 godina tradicije i 700 godina organiziranog navijanja i proseru o svemu, a mi imamo komplekse od devedesetih pa eto šutimo.
E pa ne treba šutiti. Naša povijest nije jednostavna, ali takva je kakva je prvenstveno zbog politike jer su politike uvijek, ali uvijek išle u i oko kluba - sam Građanski je osnovan iz političkih pobuda, da se preduhitri osnivanje mađarskog nogometnog kluba u Zagrebu koji bi se učlanio u mađarski nogometni savez. U staroj Jugi to je bio jedini pravi, veliki hrvatski klub koji se suprotstavljao režimu, na naše utakmice su dolazili Radići i Maček, mi smo predvodili bojkot prvog svjetskog prvenstva, mi smo predvodili samostalno prvenstvo i ligu.
Onda je došao Drugi svjetski rat i ludilo NDH, a mi smo i dalje igrali sve do 1945. kad je došlo Hajdukovo vrijeme, a nama su promijenili ime i grb. I opet je Dinamo postao politička poruka, prvi grb sa šahovnicom u Jugoslavenskoj ligi, trn u oku, sve one profinjene provokacije poput reklame za Croatia baterije preko cijelih prsa, valjda najpokradeniji klub s rekordnim brojem drugih mjesta iza režimu dražih 75% Velike Četvorke, a onda je došla 1990., novi režim, nova imena, novi grb... isti poučak. I tamo smo se borili protiv nepravde, kao što se i sada borimo protiv nepravde. I da, ima među nama onih koji su podržavali Kroaciju i onih koji danas još uvijek podržavaju Mamića, ali naš klub je uvijek bio blizu politike upravo zbog svoje veličine.
--
S druge strane, o povijesti nam žele pametovati ljudi kluba koji je sve do 1945. i mitskog NOB-ovskog statusa (ako ćemo biti dobri pa klub koji je 1944. u drugom gradu osnovan pod sličnim imenom i s drugim grbom po uzoru na klub koji je ugašen 1941. nazivati istim klubom, ali ajmo, for the sake of the argument) bio jedan sasvim prosječan, solidan ligaš. Dva puta osvojili prvenstvo Jugoslavije, jednako kao Concordia i beogradska Jugoslavija, a ubrzo su se preimenovali u Jugoslavenski nogometni klub Hajduk jer je, kao, "pridjev hrvatski bio zabranjen" iako su iste godine s njima u ligi igrali HRVATSKI športski klub Concordia, Prvi HRVATSKI građanski športski klub i HRVATSKI akademski športski klub.
Onda 1941. dolazi slavno odbijanje igranja u talijanskoj ligi i Hajduk se gasi. Nema ga. Ne postoji. Ali se 3 godine kasnije u drugom gradu, na Visu, osniva Hajduk Narodno Oslobodilačka Vojska Jugoslavije i igra nogomet s britanskim vojnicima sve do oslobođenja Hrvatske - to je sve isti klub, nema frke. I totalno nema veze što je novi klub imao novo ime, novi grb i osnovan je u drugom gradu. Sve 5, da ne krenemo uopće o "najstarijoj navijačkoj grupi na svijetu" :)
I onda, samo da ne zaboravimo, jer se nama uvijek spominje Rijeka, treba napomenuti i par slavnih Hajdukovih naslova prvaka kojih se oni uopće ne srame:
1941. - možda i najpoštenije, prvenstvo se trebalo igrati u dva kruga - prvo nacionalne kvalifikacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, a onda nacionalno prvenstvo osam najboljih klubova. Hajduk se kvalificirao kao prvi, no prvenstvo nikad nije održano. Svejedno, oni su si to zapisali kao da su bili prvaci 
1945. - super prvenstvo. Zapravo, nije bilo ni prvenstvo nego nogometaški turnir u sklopu Fizkulturnog sleta koji je trajao 7 dana, kraće od Kutije šibica, a Hajduk je bio - jedini klub koji se natjecao
Protivnici su mu redom bili Pokrajina, Zapadna Zona, kombinirana sindikalna i vojna selekcija, Istra i selekcija Zagreba. A oni su se zvali "Hajduk Jugoslavenska Narodna Armija". Nema frke, i to je kao prvenstvo.
1946. - bili su prvaci, ali nije ni bilo prvenstva! Doslovno, tri mjeseca su se igrale kvalifikacije za prvu ligu za sezonu 1946/47. i Hajduk je bio najbolji u kvalifikacijama - za gol razliku bolji od Dinama koji je imao jednako bodova.
1979. - možda i najslavnija Hajdukova titula, čisto zato što je možda najveća pljačka u povijesti hrvatskog nogometa. Dinamu je u prvom kolu prvenstva registrirana pobjeda 3:0 protiv Rijeke jer je za Rijeku igrao igrač koji zbog crvenog kartona nije smio igrati. Dinamo je te sezone postao prvak s 2 boda više od Hajduka (tada je pobjeda nosila 2 boda), no nakon što je prvenstvo završilo - Dinamu je poništena utakmica protiv Rijeke i beogradska komisija mu je oduzela dva boda prednosti, a Hajduk je zbog bolje gol razlike proglašen prvakom. Da stvar bude još bolja, nakon 4 godine sudskog procesa, sud je donio odluku kako je Dinamo oštećen protupravnim oduzimanjem bodova i kako je zapravo prvak, no Hajduk nikad nije predao pehar Dinamu niti se odrekao titule u sezoni u kojoj čak ni uz svu režimsku mašineriju jednostavno nisu bili prvaci.
Eto. Nije mi bila namjera uopće se uključivati u priču, ali živicira me kad se mi zbog svih sranja oko našeg kluba u devedesetima pokunjeno povlačimo na hajdučka podbadanja. Ovi gore nama nemaju pravo držati lekcije ni o čemu.
[uredio Bosskovitz - 03. travnja 2019. u 08:43]