Evo moje analize svih pet (plus dva) golova koje je MČ zabio ovo ljeto. Svaki od pet golova jest majstorski do velemajstorski gol, ali prije svega individualna kreacija igrača. Samo u dva od tih pet golova sudjelovali su drugi igrači (Ivančić kod prvog gola i Grujević kod drugog gola Varaždinu) sve ostalo je 100% produkt by MČ. Svaki od tih golova pokazuju izvanredan trk (pogotovo start), natprosječan osjećaj prostor/vrijeme, robusnost i kontrolu lopte u trku, ali iznad i prije svega ono što diferencira ekstra klasu od svih ostalih i što je izrazito rijetko čak i polufinalima i finalima LP.: igrač koji ne puca na gol; već gađa gol, Čuze je igrač koji gađa točno određenu točku u golu! I to usprkos svakakvim ometanjima i ogromnom stresu koji lomi u tim trenutcima i vrhunske klase. Da to ima npr Gržan jučer bi dao gol u 45-toj minuti ili bi dodao bolje postavljenom Lončaru. Ali da to ima Šime ne bi igrao sada za Istru.Zanimljiva mi je bila jučer euforična reakcija publike u trenutku kad se lopta odbila do Marija. Zatim pogledajte njegov milisekundni pogled na gol, i položaj tijela nakon toga. Da publika je imala pravo, gol je bio neminovam.
Bio sam zadovoljan što je Čuze došao u Istru nakon nevjerovatnog gola koji sam vidio da je zabio Olimpiji prije mjesec dana (iako sam mislio da je slučajan, ali sada više to ne mislim), ali još više zbog onog sada već sedmog gola ovo ljeto, koji je zabio za Dinamo protiv nekih Rusa. Bio je to najneugledniji gol od svih sedam, ali zapravo najmajstorskiji. Nakon maestralnog dodavanja Majera on se tamo našao ispred golmana i vrškom kopačke prebacio golmana. Za to je potreban takav ekstreni osjećaj za vrijeme i prostor plus briljantna tehnika da me je potpuno već tada uvjerilo da se radi o jednom od najvećih talenata hrvatskog nogometa.
I sve ovo Mario Čuze napravio je u prosječnoj ekipi bez pravog playmakera, koji pretvara klasne napdače u zvijezde; da Mario je u ovom trenutku prvi hrvatski prospekt, odnosno ako bude zdravlja, najubojitiji napadač hrvatske reprezentacije!
