antena je napisao/la:
Nekako se čudno osjećam nakon svega...
Prije utakmice sam sam sebi govorio "sve manje od 5 primljenih komada bit će uspjeh" i ostvarilo mi se.
Nemam primjedbi na odabir igrača, a još manje taktiku. Nevjerojatno što su sve izdržali, a zadnjih tri minute i drugi gol vrlo su zorno pokazali kako bi sve prošlo da se forsirao drugačije pristup igri.
Puno se griješilo, čak je i maestralni Livaković, inače možda najmirniji i najbolji naš igrač jučer, uspio jednom pogriješiti (ono ispadanje lopte iz ruku), ali i to je očekivano, uz toliki pritisak i reputaciju koju ima protivnik.
Ali ono što me ipak čini i malo tužnim je - nemoć. Jasno mi je koliko su oni klasa iznad nas, jasno mi je da se i svi drugi sa Cityem namuče krvavo, ali opet - Oršić ni jednom nije uspio pobjeći, Olmo ne uspije predriblati u ključnom trenutku, Petković ne uspije dovoljno dugo zadržati loptu i odigrati suvisli pas... Nadao sam se barem nekim bljeskovima, trenucima u kojima bi netko od njih pokazao svoju - moć. To je izostalo.
Vrlo lako je to opravdati i reći kako je i to posljedica silne potrošnje svih njih u obrani, ali opet - to su detalji koji mi nedostaju da bih mogao reći kako sam potpuno zadovoljan.
Vidi cijeli citat
Da, upravo ovako nešto je i moj dojam, jebiga možda malo i cjepidlačimo jer realno ovo je dobar rezultat i dobar otpor koji smo pružili, bez obzira na ofanzivnu nemoć. Kako bi prošli da smo se došli nadigravati vidjeli smo na kraju utakmice kad smo opravdano krenuli prema naprijed, i to mi je btw drago, 100 puta radije bi izgubio 2-0 a da sam pokušao nešto dok su stvari bile u rezultatskom egalu nego čekao i bio zadovoljan s 1-0.
Šta god rekli, mora se i ovom Cityju skinuti kapa na nogometu koji igraju. Petrodolari i sve to stoji, ali ljudi stvarno igraju brutalno već dugo vremena. Koliko god ne volim Gvardiolu mora mu se dati kredita za to, kao i za gospodsko ponašanje i prije i nakon utakmice.
[uredio Jackx - 02. listopada 2019. u 15:25]