Sammir je imao neke partije koje će se pamtiti ali još više će se pamtiti kako u 8 godina u Dinamu nije naučio osnovne postulate obrambene igre i kako ga se guralo u -za famigliu- transfer na sva vrata, a i po tome da je nekoliko noćnih klubova propalo nakon njegovog odlaska iz Zagreba a na Zrću su izvjesili crnu zastavu. Kada se vratio je dobio ugovor od milijun eura po sezoni, odigrao 12 utakmica (od kojih valjda svih 12 potpuno izvan fizičke forme) i bio otpušten. Monika je povratno dobila za još koju frizuru.
Halil, naš Messi još od 17-e godine, je sa 23 još uvijek klinac i sve ima u svojim rukama ali jedino po čemu ga se realno može pamtiti je ona furiozna predstava protiv Rijeke kojoj su uvelike pridonijeli domaći navijači jer su ga konstantno provocirali. Proradio je bijes i dokazao je da može kada se zainati. Obrambeno nula kao i Sammir, karijera zasad također nula. Očito mu se igra samo kada tribine urlaju 'Haladona'. Zanimljivo, od navedenih za njega jedinog mislim da bi možda ipak mogao napraviti nešto više. Ne znam objasniti zašto isto kao što Leonardo nije znao objasniti zašto ga je doveo u Milan.
Čorić je već sa 16 godina megazvijezda. Sa 18 (!!!) saziva konferencije za novinare i cvili kako mu ne daju da igra. Kada mu daju da igra ne igra. I dalje ga se suptilno trpi i forsa jer Vanjini konji ne smiju ostati gladni a Monika je potrošila onih 100 keka na frizuru. Jedva ga utrapimo Romi, mali ne igra pa ne igra pa ne igra, i slijepci su shvatili da su kupili mačka u vreći. Njegove utakmice za pamćenje u plavom dresu ne mogu apostrofirati jer ih nije ni bilo. Obrambeno i Sammir i Halil naspram njega izgledaju kao avioni, dovoljno rečeno. Kada smo kod sportskih direktora, mislim da ni dionice čudotvorca Monchija nisu bile na visokoj cijeni nakon ovakvog transfera.
To su imena koja bi se trebala vezati za Dinamo? Dajte molim vas, prestanite trolati. Radije bi u momčadi gledao 3 Ianova češka panja nego ovakve igrače.
[uredio Agent Smith - 16. kolovoza 2019. u 13:17]