Naravno da svi nestrpljivo čekamo i želimo i nadamo se...
Ali - kada sam danas vidio naslovnicu "Sportskih" pomislio sam da sam prespavao srijedu i da je danas četvrtak i da je
Dinamo već pobjedio, rastrgao i pregazio Šahtar.
Koliko euforije - nije li to malo kontraproduktivno?
Mislim, teško je naći granicu između normalnog sportskog optimizma i euforije ali se bojim da nas ta paljevina ne odnese previsoko...
Tamo negdje Bruno Petković kaže da će se boriti kao da im je to borba za goli život ili tako nešto. Muslim - previše je bombastičnih izjava, to nikad nije dobro.
Novinari se utrkuju tko će staviti veći naslov, samo kure i kure ...a ja bih radije malo skromnosti, a onda - na terenu - da dečki doista poginu za svaku loptu.
Ali ok - nadam se da će Bjelica spustiti dečke na zemlju da ih sve ovo okruženje i značaj utakmice ne sputa - toga se bojim.