Nije sramota izgubiti od jedne od najboljih talijanskih ekipa, ali današnji nivo zalaganja i koncentracije je bio potpuno neprihvatljiv. Kompletna ekipa je izgledala kao da su tulumarili do rano u zoru, pa su mamurni i umorni došli na noge agresivnoj Atalanti željnoj prve pobjede u Ligi prvaka.
Od 1. do zadnje minute - nula od igre. Jedino Livaković zaslužuje pozitivnu ocjenu, svi drugi su zaslužili jedan dobra, žustri trening nakon utakmice jer se na utakmici baš i nisu pretrgnuli i potrošili. Olmo nevidljiv, Petković se prešetava, bekovi ponovno užasni (ona utakmica doma protiv Atalante je očito bila slučajnost), danas je čak i Ademi potpuno nestao s terena...
Sad se treba vaditi protiv Cityja i to sa samo jednim stoperom. Biti će veselo, ali zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano sa razočaranjem na kraju?