ian wright je napisao/la:
da skrenemo misli s crnila na malo retra. Na temi HNL-a je spomenut Ivić u Dinamu
sezona 1984/85, a Dinamo nakon sedam kola ima samo tri boda, za remije s Osijekom, Radničkim i Veležom. Sve jače su glasine kako Ivić dolazi na klupu Dinama. 21.9 Ivić izjavljuje: "U Dinamo? Ni govora! To su samo glasine ili nečije želje. Zebecu, koji je dokazani stručnjak, želim da što prije ispliva iz teške situacije u kojoj se nalazi. Nisam ni s kim kontaktirao iz Dinama."
1.10. Ivić imenovan za trenera, Zebec savjetnik. Zebec razriješen dužnosti trenera zbog "narušenog zdravlja". Ivić dogovorio ostanak do kraja sezone. Početak je klimav: prva utakmica pod Ivićem - 2:1 protiv Iskre, pa se gubi u Skoplju, a onda je s 2:1 tučena Zvezda za veliku injekciju samopouzdanja. Slijedi poraz u Nikšiću, pa 4:1 s Rijekom (demoralizirana Rijeka nakon ispadanja u Madridu), 1:0 u Vinkovcima, 2:0 protiv Slobode, 1:1 na Grbavici. Lakše se diše. Jesen je zaključena s 2:2 na Maksimiru s Hajdukom
Polagan uspon se nastavlja i na proljeće, a u zadnjem kolu je tučen Hajduk na Poljudu 4:2. Na kraju je Dinamo šesti, nevjerojatan uspjeh nakon takvog početka. Sarajevo prvak, Hajduk drugi
Ivić je došao i do finala kupa. 2:0 protiv Vlaznimija, pa 3:0 u Kikindi i onda veliko 1/4 finale protiv Hajduka - 3:1, uz isključenja Ivića i Mlinarića. U polufinalu je na jedvite jade pobijeđena Iskra na penale i u finalu dvije utakmice protiv Zvezde: 1:2 u Maksimiru i 1:1 na Marakani
dan nakon prve utakmice finala je Ivić dao ostavku. "Nije to ni sjena onih igrača, one momčadi koju sam prihvatio kad je gorjelo. Čim su igrači osjetili da su koliko toliko sigurni, opustili su se. Zamjerili smo se radu. Igrači više nisu htjeli slušati. I čemu onda ići dalje". Na klupu Dinama privremeno sjeda tandem Kobeščak - Šušak
Ivić na kraju odlazi u Avellino, a na klupu po drugi put sjeda Ćiro
Vidi cijeli citat
Bio sam 7. razred, prva sezona u kojoj sam počeo ići sam na utakmice, dobro se sjećam svega..
1) Sezonu prije toga, ostanak je izboren u posljednjem kolu protiv Hajduka u Maksimiru 3-1. Pripreme su prosle u prvo truloj atmosferi, momcad je temeljito izmjenjena, dosli su Dzeko, Katanec (otisao u JNA), Lulic, Mihajlo Petrovic, Ranko Stojic, Zjajo.. Otišli Zajec, Deveric, Hadzic...
2) Početak je bio loš... U prvih 5 kola Dinamo je zabio samo jedan gol, Bogdan protiv Osijeka na sjeveru, Osijek je izjednačio u nastavku, srijeda, vecernja utakmica, bio na stajanju jug).
3) Šesto kolo u Maksimiru bilo je značajno po više stvari. Dinamo je vodio (Bogdan), Bozovic je ubrzo izjednbačio, a Predrag Pasic u poslednjoj minuti donio bordo bijelima dva boda, i vrh ljestvice koji s iznimkom dva tri kola nisu ispustali do kraja prvenstva. U trenutku Pasiceva gola, Zebec je stajao na sjevernom dijelu zapada pored aut linije(Sarajevo je napadalo sjeverni gol u nastavku) i bio je toliko pijan da nije bio svjestan pobjedničkog gola Sarajeva. Ubrzo je smjenjen, a Bog ga je pozvao k sebi 4 godine nakon toga...
4) Zadnja Zebecova utakmica bila je s Velezom u Mostaru, kad je Dinamo od 2-0 okrenuo na 2-2. Dosao je Ivic i prva utakmica mu je bila prijateljska u Maksimiru s Rapidom, koju je Dinamo dobio koliko me sjecanje sluzi 5-1. Rapid je iste sezone dosao do finala Kupa kupova i tamo izgubio od Evertona. Atmosfera se polako dizala
5) Zaredale su pobjede kod kuce i porazi u gostima, a kako se sezona blizila kraju Dinamo se dizao U posljednje tri utakmice u gositma ostvario dvije pobjede i jedno neodluceno (Vinkovci, Novi Sad pobjede, Grbavica bod). Posljednje kolo u Zagrebu gostovao je Hajduk. Dizanju modrih pridonio je povratak Marka Mlinarica iz JNA... Debitirao je u gore spomenutoj utakmici protiv (porazom od Reala dva i pol tjedna ranije) DEMOTIVIRANE RIJEKE. S hajdukom je u Maksimiru bila strasna utakmica, mozda i najbolji derbi modrih i bijelih koji sam ikad gledao, 2-0 Sliskovic u 35 i 37-oj, 2-2 Mlinaric. Do kraja poluvremena bilo je 2-1 za bijele, 2-2 u 60 i nekoj. Strasna utakmica, dao bi pola svoje place kad bi je netko stavio na jubito, Hajdukovih navijača u Zagrebu kao nikad poslije toga, krcat stadion, barem 50 somova, Hajduk bi se pobjedom izjednacio sa Sarajevom na celu, medjutim bodom nije, Sarajevo jesenski prvak. Sjecam se da se na poluvremenu pojavila na semaforu reklama za Sprint, kao intervju s Ivićem, "Hajduk mi je ljubav, a Dinamo posao", a mi sa sjevera vikali na istok "semaaafooooor".... Dan poslije na Telesportu Ivic, pokojni Fadil Vokri (tada centarfor Pristine) i kapetan tada vodeceg Sarajeva, kasnije trener Faruk Hadzibegic.
6) Proljetni dio starta po snijegu, Boro Cvetkovic dva gola u nastavku za 2-0 protiv Partizana.. Dinamo igra odlicno, razmontirava Radniči i Pristinu u Maksimiru, uzima bod (pogotkom Lulica, sjecam se naslova Sportskih, "kad ne mogu napadači,. može Lulić") na uvijek teskom gostovanju u Podgorici/tada JosipBrozGradu, a malio kasnije i otkida vodecem Sarajevu bod na Koševu, Priblizava se na tablici vodem dvojcu Sarajevo-Hajduk , medjutim onda je puklo... ODJEDNOM... U Maksimiru poraz od Veleza, pa nedugo zatim opet iznenadjuci domaci poraz od Vardara, pa onda s pricuvnom momcadi Ivic izlazi na Marakanu (ne bi li glavnu sacuvao za finale kupa isto protiv Zvezde koje se igralo 3 dana kasnije u Maksimiru, prva utakmica) na prvenstvenoj utakmici. Epilog Zvezda lako dobija prvenstvenu, a Milko Djurovski je neuhvatljiv u Maksimiru i za prvu obranu Dinama u finalu kupa par dana kasnije, Zvezda dobija 2-1 i prednost pred uzvrat... Sjecam se da mi je u poluvremenu utakmice protiv Vardara na stajanju istok prišao jedan navijac cirka tri-tri i pol banke, i pitao "mali ideš u Beograd na finale kupa", a ja tek koji dan prije toga napunio 13 godina).
Kad se svega toga sjetim, nekako mi se čine iz sadasnje pozicije realne riječi supruge Tomislava Ivica, koja je rekla u jednom intervjuu (nakon Iviceve smrti) da je njen suprug u svojoj trenerskoj karijeri najneugodniju situaciju dozivio u Zagrebu, kad su ga vlastiti igrači bojkotirali, ne bi li raskrčili put na trenersku klupu nekoj drugoj osobi. U to vrijeme je uz veliku pompu (kako je to uvijek s njim bilo) na Kosmet došao Ciro Blazevic, koji će, nakon sto spasi Pristinu od ispadanja, to ljeto po drugi puta sjesti na Dinamovu klupu. Aludirala je vjerojatno na travničkog showmena, koji kako znamo i kasnije nikad nije bio u idiličnim odnosima s Ivicem.
Uglavnom nakon tog poraza u maksimirskoj utakmici finala kupa, Ivic je smjenjen, i na klupu sjedaju njegovi pomocnici Kobescak i Šušak. Uzvrat finala kupa u Beogradu, puno bolja tekma nego ona Zagrebu, Zvezda je povela preko dinamovca iz Odzaka Sulejmana Halilovica, Cerin je izjednačio. U nastavku Dinamo je stiskao, ali nije uspio.
Nakon toga igra se prmjenjivo, do poslednja dva kola kada se maksimirskom pobjedom nad Vojvodinom ukazala prilika da se u posljednjem kolu na Poljudu dohvati peto mjesto i Europa. Sarajevo je prije poslednjeg kola imalo dva boda prednosti nad Hajdukom i domaci ogled sa nemotiviranom Zvezdom (osigurala pobjedom u Kupu Kup kupova) . Kako je Bordo tim na poluvremenu vodio 2-0, Hajduk nije imao nikakvih izgleda u borbi za naslov, i cijeli Polhjud cijelo drugo poluvrijeme zdusno navija za Dinamo. Dinamo na koncu pobjedjuje Splicane 4-2 (trebala su dva razlike), medjutim Velez ne pobjedjuje Vardara u Mostaru, te Vardar s bodom vise od Dinama uzima peto mejsto i Kup uefa,a Dinamo se drugu sezonu za redom ne plasirava u Europu, u koju se nece plasirati ni u iduce dvije sezone, premda kako sam vec napisao tog ljeta 1985, Ciro sjeda na Dinamovu klupu.
Kako ide vrijeme, pa 3 i pol desetljeca je proslo, a ja o tome pričam kao da se dogodilo prije 5 dana... Pipsi su pjevali... Jer klinci nikad neće znati što bi bilo da se vrati, tooo Ljetoooo, 85., moreoooo i pi... s drugog svijeta, Šteta, baš šteta...
[uredio Tupko3 - 12. prosinca 2019. u 15:33]
