Da pojasnim svoju izjavu, ja sam na pitanje "je li Olmo hrvatski proizvod" rekao da ga ne trebamo svojatati te da je on proizvod prvenstveno svojih roditelja i samog sebe, a Dinamo i svi u njemu su Olmu pomogli da dođe tu gdje je došao. Pokušao sam u ove dvije godine svojim igračima prenijeti da su oni odgovorni za sve što im se događa u životu. Nije to ni trener, ni klub, ni neka viša sila, ni sreća, ni nesreća, nego jednostavno oni sami. Ne mogu ja sad Olmu kad je napravio transfer doći i reći da to nije njegov uspjeh, to ne ide tako. Ili da mu dođem i kažem da sam ja zaslužan, to isto ne bi bilo u redu. Ja mislim da je on imao sjajnu bazu kod kuće, zato je i uspio izdržati sve te pritiske u zadnjih godinu dana.

Nenad Bjelica

Govorim o pritisku transfera, svaki drugi dan je izlazio novi klub. Nije dečku s 21 godinom lako sve to podnijeti, bio je u 50 europskih klubova. On je sve to stoički podnio i to je njegov uspjeh, isključivo je on zaslužan. Mi smo mu svi malo pomogli jer ipak ovo nije individualni sport i zbog toga smo svi mi u nekoj mjeri zaslužni. Ako ćemo o zaslugama, onda može pitati jesu li zasluge Dinama to kako se razvio Ćorić, kako se razvio Murić, kako se razvio Halilović ili Brodić? Jesu to isto Dinamove zasluge, što su negdje zakržljali u svom razvoju? Površno je reći da je samo Dinamo zaslužan, naravno da Dinamo ima dobru omladinsku školu i naravno da je Dinamo dobra platforma za mlade igrače, ali Dinamo je takav jer mora davati prilike mladim igračima koje želi prodati. U tom smislu je Dinamo dobra sredina, ali nije Dinamo baš sa svim igračima napravio kao s Olmom tako da nije pošteno pripisivati mu sve zasluge. Ja znam što je to dijete prolazilo, kad mu nije bilo oca, ja sam s njim pričao i usmjeravao ga. Što sad netko iz Uprave koji ga vidi 90 minuta na terenu ima o tome pričati? Nema pojma. Ljudi nemaju pojma, ali samo pričaju, to je tako. Meni je drago da je on otišao i da je našao dobar klub gdje se može razvijati kako treba.

Nenad Bjelica

A ni Saša Paska mu nije pomogao

U dresu Rijeke mu je Sajo nogu slomio.

Weasley, kako ti je kolega Rexus već napisao, Paska je Mariću slomio nogu. Mara se naravno vratio, napokon nije lom noge ne znam kakva ozljeda za nogometaša, ali nikad više nakon toga nije bio onaj stari. Igrao je on i dalje, ali nije više bilo one beskonačne energije koju je imao prije te pauze.

Mara je bio osebujan karakter, ali je bio izrazito pozitivna osoba i događaj koji je zaustavio njegov napredak je definitivno bio taj lom noge.

Sjećam se kako je Marić igrao protiv Partizana i Newcastlea, mislim da je tad bio najbolji hrvatski igrač, uključujući internacionalce. Nešto kao Ivan Gudelj u Hajduku osamdesetih, gazio je protivnike kao bager po cijelom terenu. Ma cijeli Dinamo je igrao fenomalno tog ljeta, ljudi se ne sjećaju više prve utakmice protiv Groblja, ali oni su u Beogradu isto trebali primiti 5 komada, samo su imali masu sreće. Pa krađa protiv Engleza, 9 komada Grasshopersu u dvije utakmice... Nekako je cijela ekipa izgubila ritam nakon što je Paska strgao Marića na Kantridi, protiv MTK-a je već bilo mučenje u 2. kolu Kupa UEFA, i onda težak ždrijeb u 3. kolu, Atletico Madrid koji je godinu dana ranije bio prvak Španjolske. U Maksimiru je Dinamo bio bolji, ali prime naravno retardirani gol nakon ubacivanja iz auta za 1:1, ne sjećam se više tko je kiksao, čini mi se Danijel Šarić? Na Calderonu je Atletico  zasluženo pobijedio, sjećam se da se Prosinečki vukao po terenu više nego inače s nekom ozljedom, čisti igrač manje, vjerojatno greška Vlaka što ga je uopće stavljao. I tako po običaju ništa od europskog proljeća, da se Marić nije ozlijedio tko zna, ovako ostaje u kibidabi sferi...