inače, onakvo fučkanje i bukanje svojim igračima, u trenucima kad im je najteže, a barem su pokazali trud i svojim primjerom mogu biti primjer drugima, ne žale se, ne prave afere, u najmanju ruku mi je odvratno.

govorim o reakcijama na carlosa i nakon njegovog autogola, i to ne samo neposredno nakon, nego i pri kasnijim njegovim primanjima lopte.

ne bih ni a rekao da je bila riječ o utakmici u kojoj dinamo vodi 4-0 pa je sad primio neki glupi gol i nikom ništa, ali u prijelomnoj (iako prvoj) utakmici
kod nepovoljnog rezultata, zviždati i hukati vlastitom igraču, kojem je ionako teško zbog nesretnog gola, ima za cilj jedino još više otežati posao vlastitoj ekipi i time potkopati sve dobro što su dosad napravili kako bi došli u ovu poziciju, da budemo jasni, ono za što bi svaki igrač i čelnik bilo kojeg hr kluba dali "desnu ruku", igranje u ligi uefe, zagrepčani niti najmanje ne cijene i ne znaju što imaju i gotovo bi se moglo reći da ne zaslužuju (kažem gotovo zbog one šačice koja je ipak uvijek uz dinamo).

sramotan smo narod koji ne samo da ne cijeni tuđe, nego bogami još manje cijeni i svoje i nema nikakvog suosjećanja i samokontrole u trenucima kad treba začepiti svoju prljavu gubicu i prešutjeti neku lošu reakciju, a zapljeskati i potaknuti igrača kod svake sljedeće dobre, a ne mu zviždati.

stvarno sramota. slična je stvar bila i s balabanom na tekmi. dok nije dao gol, cijelo su mu vrijeme srali, a nakon gola je bilo pljesaka ko pljeve. to nije način na koji se ohrabruje vlastita ekipa u presudnim trenucima.