Turci bez većih iznenađenja, dobro poznati Volkan Demirel (Fenerbahce) na golu, vrhunski golman po meni, zna skinuti nemoguće, ali sklon pomalo glupim golovima (1, 2), ne prečesto naravno. Jaka strana su mu "svijeće" i visoke lopte u 16-ercu, to sve završi u njegovim rukama, a slaba ispucavanja, nešto kao Kelava.

U zadnjoj liniji dva dosta troma stopera, vrlo jak i dobar u skoku, ali i dosta spor Cetin (Galatasaray) i Korkmaz (Bešiktaš) koji je počeo nastupati za reprezentaciju tek ovih kvalifikacija. Korkmaz je relativno nepoznat, čitavu karijeru igra u Turskoj gdje je jako cijenjen stoper, 6 godina u Bursi i u Trabzonu tri godine gdje je bio glavni obrambeni igrač i kapetan. I Cetin je čitavu karijeru u Turskoj, promijenio par klubova, no standardni je reprezentativni stoper od 2003. Oba stopera su istog profila, razbijači, vrlo fizički jaki, tehnika nula poena, skok igra jaka strana, ali pokretljivost jako slaba. Vjerujem da se zbog toga Bilić odlučio za Olića umjesto Dudua ispočetka. 

Bekovi su standardni već neko vrijeme, lijevi bek Balta (Galatasaray) je standardan u reprezentaciji od 2008., solidan lijevi bočni, dosta brz, ne mogu mu naći neku značajniju slabost, jedino mu pozicioniranje nije jača strana. Zna odlutati po terenu, ali ne prečesto. Desni bočni je Gonul (Fenerbahce), također odličan bek, probojan, vrlo dobar u igri prema naprijed, igrač koji bi nam mogao zadati dosta problema, mi znamo da je naša lijeva strana jako propusna. Skupio je 26 nastupa za reprezentaciju od 2007., propustio EP 2008. zbog ozljede. Ove godine povezivan sa Barcelonom, Valencijom pa i Tottenhamom ali ipak ostao u Turskoj, vjerojatno zbog previsoke cijene (oko 12 miliona eura).

Čitavu obranu čine igrači iz tri turska velikana, ukupno vrijede gotovo 40 miliona eura. Toliko o "slaboj" turskoj obrani. 

Centralne vezne čini trojac Emre (Fener), Topal (Valencia) i Inan (Galatasaray).

Emre je prekaljeni internacionalac, rutinski radi sav posao na sredini terena. Od obrambenih zadataka do kreiranja napada, turski Luka Modrić. Topal je više zadužen za spriječavanje protivničkih napada, nadimkom "Pauk" jer ga je gotovo nemoguće proći. Ali u igri prema naprijed je nevidljiv, vrlo rijetko asistent, a još rjeđe strijelac. Posljednji iz ovog trojca je veznjak Galatasaraya Inan, nekad velika Turska mlada nada, ali nije u potpunosti ispunio očekivanja. Glavni zadatak mu je prenijeti loptu do napadača ili krilnih igrača. To radi odlično, sa vrlo preciznim i kratkim i dugim pasovima, ako nije pod pritiskom, ali kod presinga se gubi i veliki broj lopti olako "proda". 

I dolazimo polako do navodno najopasnijih turskih igrača, Altintopa (Real Madrid) i Turana (Atletico Madrid).

Altintopa svi dobro poznajemo, gradio svoju karijeru u Njemačkoj u Schalkeu i Bayernu. Prvo je ime turske reprezentacije, iako ne znam čime je to zaslužio, iako ima predobar udarac teško mu je pronaći još koji dobar atribut. Otpisan je bio u Bayernu na kraju prošle sezone i kao slobodan igrač došao u Real, gdje nije još ni dobio pravu priliku, skupio je tek 2 nastupa, oba puta ušao sa klupe, jednom u 77., a drugi put u 83. minuti. Učinak nikakav. Za reprezentaciju pruža solidne igre ali ništa više od toga, jedini učinak je imao protiv Belgije i Azerbajdžana u prve dvije utakmice kvalifikacija, tada je postigao po gol u obje utakmice i upisao jednu asistenciju. Otada mu se gubi svaki trag.

Arda Turan je jedan od rijetkih koji su napravili dobar transfer u Europu, u Atleticu je standardan, a može igrati i lijevo i desno. Dobre osobine su mu naravno brzina, tehnika, dribling. Često je asistent, dok u zadnje vrijeme rjeđe zabija. Po mom mišljenju ipak njihov najbolji i najopasniji igrač, trebati će striktnog čuvara inače nam se ne piše dobro.

Jedini napadač je Yilmaz (Trabzon), "proradio" je tek u zadnje vrijeme, ove sezone 13 pogodaka u svega 8 nastupa, lani zabio 19 golova u sezoni. Solidan usamljeni napadač, vrlo jak, ne živi previše od lopti svojih suigrača, često završava akcije solo prodorom ili udarcem sa distance. 

To je otprilike jedanaestorka koja stoji između nas i Poljske i Ukrajine. Po gore viđenom hrvatskom sastavu čini mi se da je naš stručni štab vrlo dobro proučio i turske adute i slabosti i prema tome postavio igru sa onim igračima koje trenutno ima na raspolaganju. Druga je stvar što možda ipak ti igrači nisu dorasli izazovu, ali jebi ga, oni su najbolje što imamo. Bilić ih je složio skupa sa svojim stručnim štabom vjerojatno najoptimalnije u ovom trenutku. Nemojte se ljudi samozavaravati misleći da vi znate bolje.

P.S.

Od prvih jedanaest samo tri igrača nastupaju van Turske, dok su ostali iz najboljih turskih klubova, Hrvatska nasuprot tome ima samo jednog igrača iz domaće lige u prvih jedanaest. Ukupna vrijednost početnih 11 je oko 95 miliona eura, dok je vrijednost Hrvatske nešto veća, oko 110 miliona. To naravno ništa ne znači, ali eto valja i tu informaciju imati.

P.P.S.

Jedna mi je zanimljivost upala u oči dok sam ovo pisao, naime dosta turskih igrača ima nadimke. Pa su tu "Turski Cafu", 'Ayibogan' (što doslovno znači "čovjek koji može ugušiti medvjeda"), "Gladijator", "Maradona s Bospora", "Pauk", "Turski Pirlo", "Tigar" itd...