Ovaj put je bilo dobro.
Sjajna ''osveta'' - i sva sreća - igra hrvatske reprezentacije se nije okrenula za 360 - kako je izlanuo promukli Ćoske.

Nije neki veliki recept primijeniti provjereni 4-4-2. Na igračima je zadržati koncentraciju kod obavljanja individualnih taktičkih dužnosti kroz čitavih 90. minuta.
Ovakva igra kakva je prezentirana večeras je savršena za EP. Pustimo to što bi mi htjeli ''dominirati''. Na isti ovakav način su poraženi Englezi na Wembleyu i Nijemci na Euru. Predispozicije Hrvatske momčadi su za pozicionu (izrađena akcija za Čorlukinu poziciju kod 3. gola)i reaktivnu igru (hvatamo protivnika na krivoj nozi). Ako se susretnemo sa Španjolskom, Nizozemskom, Njemačkom - ne treba računati na prevagu u posjedu. A ako smo tako i postavili igru - to je voda na naš mlin. Po ovom stvarno dobrom izdanju večeras - vidi se da imamo problem s tranzicijom i na njoj treba još dosta raditi.
Ruku na srce, Turci su bili mediokritetni večeras, a naša ih je postavka učinila očajnim + nisu brži od naših igrača i pritom fizički su inferiorniji. Mandžukićev gol izgleda kao da ga je postigao igrajući protiv juniora u obrani - toliko je letio iznad direktnog suparnika.
U svim pogledima - Bilić je progledao oko, ja bih je nazvao, PULSIRAJUĆE postavke na terenu. Kompaktni 4-4-2 sa potentnim trkačima naprijed koji se ŠIRI i SKUPLJA periodično - izmjenjujući kompaktnost u obrani i agresivni presing - često ovisno i o trenutačnoj postavci suparnika. Protivnik se gubi suočen s takvim varijacijama u ritmu i ne uspijeva ući u svoj ritam.
Talentom skromne, da ne kažem siromašne ekipe, poput npr. Grčke uspavljuju protivnika kompaktnom i konstantnom obranom fokusirajući se na rijetke prilike da krenu naprijed kad je protivnik već izbačen iz ritma/umoran (pošto nemaju individualnu kvalitetu da izmijenjuju povlačenje i presing). To se dogodilo Hrvatskoj u Ateni. Zvuči kontrainstinktivno - kao postavljanje/kretanje u boksu - ali bilo je potrebno povremeno dati Grcima loptu kako su je danas imali Turci.
Istina, Turci su često imali loptu večeras i zbog naše slabe tranzicije. Da je ona bila dobra, mogli smo imati puno više šansi za kontre i sretnije završiti neke od onih koje smo pokušali provesti. Rezultat je svejedno SJAJAN - da se razumijemo.
Postavljanje Charlieja na lijevo je bila odlična iako stara Slavenova ideja. Iznenađenje za one koji su ''pročitali'' Hrvatsku kao ekipu koja naprijed ima samo desnu stranu. Pljesak hrabrom Vidi koji se solidno snašao na tom beku. Volim njegova povlačenja lopte okomicom (iako u ovoj utakmici nije baš bio najučinkovitiji s njima) jer ima tu neku energiju da se čovjeku učini kao da se neka SILA valja naprijed na suparnika. Srna je nekad imao tu vrstu agresivne energije. I to se osjeti i na terenu.
Šifo me ugodno iznenadio i ne želim umanjivati njegovu ili Šimunićevu performansu, ali upravo je to prednost ovakve kompaktne postave koja se širi i skuplja - podrška. Jednostavno, mi nemamo zadnju liniju koja može ostati sama sa Španjolcima, Nizozemcima - malim vižljastim igračima općenito. A na taj način naša igra može funkcionirati i mimo Modrića (te osloboditi oliti rasteretiti time i samog Luku).
Da ne bi netko pogrešno shvatio, nije mi bio cilj kritizirati nego onako malo konstruktivno
popričati jer hvalospjeva valjda ima već dovoljno.
Čestitke Slavenu, stožeru i igračima

sa željom da se ovakve predstave - i BOLJE - pokažu u kontinuitetu. Dosta nam je bilo gorkih pilula ove zadnje 3 godine.
Svaki protivnik nek im bude - Turska!
P.S. Očekujem uraganski početak u uzvratu i još bolju predstavu - jer je to hrvatska publika zaslužila.
[uredio Dropshotski - 12. studenog 2011. u 03:53]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...