Jos uvjek mi nejde iz glave...svaki dan od subote,uvjek mi prolazi ta slika kroz glavu,i uvjek isto pitanje: zasto? Zasto je bas on morao tako gadno nastradat?
A drugo pitanje koje me muci i gnjavi:sta ce donest buducnost?
Sta ce bit sa eduardom, recimo danas za godinu dana? Ako mu bog da zdravlja, dali ce uspjet opet izborit mjesto medju prvih 11? Trenutno sam jako pesimistican,bit ce mu jako tesko izbacit jednog Adebayora ili Van Persia. Toliko pitanja, takva neizvjesnost. Bila bi prava drama ak bi mu Taylor zaista unistio sve za sto se mucio tako dugo.
Jos jedna stvar su mu ligamenti. Koliko ce oni drzati? Vjerojatnost da ce ga mucit kroz cijelu karijeru je velika, tip mu ih je jednostavno demolirao. Tko je ikada imao problema sa ligamentima zna o cemu pricam. A i poznato je da se u nogometu vec cesto dogodilo da opet pukne ista stvar. Ta neizvjesnost...ubija me. Zatvorim oci kad hocu spavat i vidim tog jadnog momka ciji zivot bi se mogo drasticno promjenit nakon ove subote.
Stvarno me hvata strah kad pomislim sta bi moglo bit...vrjeme u takvoj situaciji tece polako...
A i cinjenica je isto da smo imali tolike nade u vezi sa repkom. Imali smo genija, tipa koji zabija kad i ne mislis da ce zabit. Imali...hocemo ga li ikad opet imat? Jasno da je to sad najmanji problem, ali ipak se uvjek i to pitam. Uzas, pravi uzas...nezam sta da radim, alkohol me cini samo jos tuznijim...
A najgori su oni kreteni koji se jos vesele tudjoj nesreci i zajebavaju se na racun dudua...na zalost, ima ih puno, svaki dan od subote moram na studiju cut takve stvari...pogotovo od engleza, svicaraca, njemca i austrijanaca...eh,nadam se da cemo im sve to vratit...
Ubija me

[uredio Supe - 26. veljače 2008. u 17:40]