,,Ti nisi plaka od smija kad mu je stavija prst u uvo i kasnije radija one face?

''
Darijo, nisam. U meni se probudila želja da budem tamo i da mu s obje noge skočim u prsa. Osobno volim malo prgave igrače kao Gattuso, Roy Keane, Deschamps, Gerrard... Tako da nisam za neku pretjerano humanističko-idealističko shvaćanje nogometa. Recimo Stoke- riječ je o jednom groznom antinogometu, ali kad ih gledam u premiershipu- nesvjesno i protiv glasa razuma, uvijek mi srce odluta na njihovu stranu. Ali sam protiv nepoštivanja suparnika, nogometa, navijača... Da je neko moga pomoćnog trenera onako ,,dirao'' ili da je neko mome suigraču onako gestikulirao ili da je moju momčad i moga trenera vrijeđao na presicama (ajde, u mojem rangu nema presica) bio bi ispunjen mržnjom prema njemu i nastojao bi ga dozvat pameti. Startovi, ležanje na terenu, simuliranje, naguravanje- sve je to sastavni folklor nogometa, i nekome lako izgori fitilj, nekome teško tako da su mi divljački startovi i pederska simuliranja razumljiva- ne opravdavam ih ali ih shvaćam. Ali na onoj razini onako se ponašat u ulozi glavnog trenera?! Ok, kad ne nemaš kulture, nemam je ni ja- start u stilu moga suigrača Erica Cantone na gledatelja, pa se misli. Ne opravdavam takve metode, ali to je moja reakcija na onakvo ponašanje. Isto kao što bi svoga voljenog Gatussa najrađe polomio nakon sramotnog ponašanja protiv Tottenhama. Kome je Mourinhv potez simpatičan od srca želim da se neko prema vama odnosi na sportskom polju kao on sinoć.